U atrijumu „Buća” promovisana je knjige poezije „Usta” Aleksandra Gavranića sa kojim je razgovarala Jelena Krsmanović. Kako je istakao, poezija je za njega neka vrsta samospoznaje.
– Usta su nastala u jednom procesu koji traje dvije godine. Pomalo pisanja, sakupljanja, sređivanja materijala. Pa, nisam htio da izdam, pa jesam htio. Sticajem okolnosti upoznao sam pjesnika Vlada Đurišića, mog sadašnjeg druga. On mi je rekao da je to dobro i da treba da bude objavljeno. Moja poezija je objavljivana u pojedinim časopisima, a kasnije je dobila i nagradu na „Ratkovićevim večerima poezije”. Onda se pojavio i izdavač i sve se nekako sklopilo...– kazao je Gavranić.
Do naziva zbirke došao je spontano, opet u razgovoru sa prijateljom Vladom. Kaže da vjeruje da su poeziju uvijek čitali odabrani ljudi.
– To su sentimentalci, emotivci – kaže pjesnik.
On dodaje da ima dobru komunikaciju sa publikom. Često mu se dešava da na pjesničkim večerima ljudi reaguju na njegovu poeziju, postavljaju mu pitanja i strpljivo ga slušaju.
– U poeziji se osjećam slobodno. Na papir iznesem sve iz sebe, svoje ludilo, strasti, tuge, melanholiju, depresiju, radosti, iščašenosti. Ulazim u neke svoje slojeve. Poezija je neka vrsta samospoznaje. Ne vjerujem pretjerano u inspiraciju, već više vjerujem u rad, i u čitanje poezije..., rekao je Aleksandar Gavranić.
Ž.K.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
