Drugog dana Međunarodnog naučnog skupa „Sveti Jovan Vladimir kroz vjekove” održane su dvije sesije, na temu kult Svetog Jovana Vladimira, i arheologija, istorija, umjetnost, književnost i etnografija. Veoma zapaženo izlaganje na temu arheologije imao je arheolog iz Bara Mladen Zagarčanin.
On je istakao da su proučavanja arheoloških lokaliteta poslednjih godina na prostoru nekadašnje Dioklije, kao i revizija starijih iskopavanja koja su objavljena sumarno ili uopšte nisu objavljivana, otvorila put ka novim podacima vezanim za 10. i 11. vijek u Diokliji. Odnosno, onog perioda koji je neposredno vezan za Svetog Jovana Vladimira, njegove pretke i naslednike.
- Kako je srednji vijek na našim prostorima velika tabula raza, koja se veoma često zaobilazi, onda su bilo kakvi materijalni podaci ovog perioda od izuzetnog značaja za proširenje postojećeg znanja o „najtamnijim periodima iz naše istorije”. Vrlo često se pominje Prečista Krajinska, kao mjesto gdje je sahranjen sveti kralj, nakon translacije moštiju iz Prespe, a da je nedugo zatim pored njegovih nogu sahranjena i žena mu Kosara, koja je ovdje osnovala ženski manastir. Često je ponavljana teorija o krađi njegovih moštiju, 1215. godine, od strane Epiraca, a zatim i Drač, pa Elbason itd. Čini mi se da se nikada nećemo osloboditi ovih neutemeljenih hipoteza, koje su izašle iz Šafarikovih ili Juričekovih pretpostavki još krajem 19. vijeka, a koje su kultu Svetog Jovana Vladimira nanijele veliku i nenadoknadivu štetu. Skoro da je nemoguće pobrojati sve one koji su smatrali, i danas smatraju, da je mjesto upokojenja svetog kralja ova mala trikonhalna crkvica, posvećena Vaznesenju Bogorodice, a koja je u teškim vremenima za Zetsku mitropoliju, u prvoj polovini 15. vijeka, pretvorena u sjedište mitropolita, trajući onoliko vremena koliko se izgleda moglo izdržati pred nadolazećim osmanlijama – rekao je Zagarčanin.
Naglašavajući da ih je upravo ta zabluda da se u jednoj maloj crkvici može sahraniti jedan od najvećih svetitelja od Diokletije do Bugarske, navela da revidiraju postojeće arheološke podatke, i uporede ih sa veoma oskudnim istorijskim izvorima, a sve u cilju dokazivanja da je Prečista Krajinska samo jedan od balšićkih trikonhosa, na Skadarskom jezeru, sagrađena u vrijeme koje prethodi podizanju ostalih trikonhosnih crkvica u okviru manastira Starčevo, Moračnik, Beška i možda Tophala.
Prema riječima Zagarčanina, istraživanja današnjeg groblja i mramorova koji su sekundarno postavljeni ispred crkve, ukazuju da je sahranjivanje u Prečistoj počelo za vrijeme Balšića, i da su najstariji grobovi ukopani kroz slojeve datovane materijalom iz 14. i 15. vijeka.
- Da je ovdje Kosara napravila svoj konvent – ženski manastir, i u 12. i 13. vijeku manastir bi nastavio da postoji. Postojala je samo mala crkva s kraja 14. vijeka oko koje se postepeno razvijala kenovijalna zajednica i groblja, na kome su se, osim monaha, sahranjivali i stanovnici obljižnjeg sela sve do 18. vijeka. Istraživanja 1976, 1985. i 2012. godine, i revizija otkopanog materijala, pokazala su da ne postoji materijal stariji od kraja 14. vijeka, a među hiljadama ulomaka keramike nije pronađen niti jedan koji bi mogao da se datuje i približi u njegovo vrijeme. Istraživao sam na desetine lokaliteta, i jednostavno je nemoguće da živući manastir sakrije dokaze o jednom periodu njegovog života, a da ga u drugom ima u obilju, odnosno, nemoguće je da, ukoliko je postojao manastir, nema traga od arheoloških nalaza tipičnih za 10. ili 11. vijek - kaže Zagarčanin.
On dodaje da je kult Svetog Jovana Vladimira postojao u Prečistoj Krajinskoj u 15. vijeku, kada je u njoj bila smještena Mitropolija.
– Da li bi mitropolit dozvolio da krst svetog kralja ostane na dohvat ruke osmanlijama nakon što se preselio u Moračnik, Vranjinu i Kom, a zatim trajno ostao na Cetinju. Kako je moguće da je krst ostao, a mošti ukradene? Zar Epirci ne bi htjeli da imaju i ovu relikviju, jer je po Žitiju knez sahranjen sa krstom u ruci. Svač je centralno mjesto župe, Oblik upravo one župe gdje se sveti Jovan suprostavio bugarskom caru Samuilu. A i dan danas postoji tradicija da je ovdje kralj Vladimir pobijedio nekog strašnog cara. Današnje brdo Vladimir na sjeveru ruba Svača je Oblik iz gesta anonimnog sveštenika, dok je sadašnje brdo Oblik u Albaniji, na kome nema niti jednog ostatka neke vojne arhitekture, samo podudarnost, ili iz nekog razloga prenesen toponim. Postoji mišljenje da je Oblik ustvari Taraboš. Ime brda Vladimir, tradicija u narodu koji živi u okolini, kao i utvrđenje sa crkvom, cistijernama za vodu, i izuzetnim strateškim mogućnostima, što upućuje da je ovdje mjesto na koje se sklonio knez Vladimir tokom Samuilovog napada - zaključuje Zagarčanin.
On dodaje da je lokalna legenda potvrdila mnoge pretpostavke i dala dragocjene odgovore.
- Ja sam je čuo 2000. godine od starog čobanina koji mi je pričao o brdu podno kojeg mu je kuća, o kralju Vladimiru i o tome kako je „sveti kralj bježao od zlog cara” rekao je Zagarčanin.
D.S.
O kultu svetih vladara mučenika
U prijepodnevnoj sesiji o kultu Svetog Jovana Vladimira izlagali su Vasja Velinova na temu „Kult Svetog Jovana Vladimira u kontekstu srednjovjekovne balkanske vladarske ideologije”, Zoran Popović „Sveti Jovan Vladimir i kult svetih vladara mučenika u istočnom hrišćanstvu”, Dejana Vasin na temu „Stvaranje kulta Crne Gore u Prečanskoj političkoj javnosti”, Dušan Bataković na temu „O kultu Svetog Jovana Vladimira u Srbiji u 19. vijeku”. Protojerej stavrofor Velibor Džomić izlagao je na temu „Pravni aspekti zaštite kulta Svetog Jovana Vladimira kao nematerijalnog kulturnog dobra u pravnom sistemu Crne Gore”.