Prostorije Društva crnogorsko-ruskog prijateljstva „Sveti Đorđije” u Nikšiću bile su tijesne za mnogobrojne posjetioce koji su željeli da čuju Jovana Markuša, publicistu, pisca, novinara i istoričara koji je održao predavanje „Uzroci i posledice velike narodne skupštine u Podgorici 1918”.
Doprinos Jovana Markuša u očuvanju srpskog, kulturnog i nacionalnog identiteta ogroman je i nemjerljiv, istakao je Velimir Kasalica, medijator večeri.
- On i zbori i tvori i čvrsto i stameno stoji na braniku odbrane jezika, pisma i crkve spreman otvoreno i beskompromisno svakome reći gdje mu je mjesto - kazao je Kasalica.
Jovan Markuš je istakao da je Podgorička skupština bila posledica kapitulacije Crne Gore u Prvom svjetskom ratu – događaja kog se „mi Crnogorci neopravdano stidimo”.
- Crna Gora je dobrovoljno ušla u Prvi svjetski rat 1914. godine i ako se iko hrabro držao i borio to je mala crnogorska vojska protiv ogromne austrougarske i njemačke sile. I to je sve trajalo do 1916. godine i nesrećnim sticajem okolnosti došlo je do potpisivanja kapitulacije Crne Gore. Ta ključna greška je uzrok održavanja Podgoričke skupštine, direktna posledica kapitulacije koja se dogodila po odluci vlade. General Vešović je dao naređenje načelniku vrhovne komande Janku Vukotiću da raspusti crnogorsku vojsku, a generali Jovo Bećir i Petar Lompar su potpisali kapitulaciju. Teritoriju Crne Gore nijesu tada zaposjele nikakve srbijanske trupe, kako to žele da predstave crnogorski separatisti. Nejasno je kako 500 srbijanskih vojnika može da okupira svu Crnu Goru. To je logički nemoguće - kazao je Markuš.
Potpisivanje kapitulacije Crne Gore nije samo vojnički čin, jer se tim potpisom zabranjuje državna zastava – trobojka, i postavlja se vojna zastava.
- Kao neko ko se bavi tom temom zapazio sam da sve ratne zastave imaju crvenu podlogu. Crna Gora je imala dvije ratne zastave. Jedna je krstaš barjak, na koji treba svi da smo ponosni, i onaj glavnokomandujući. Oba, dakle, imaju podlogu crvene boje, koja predstavlja opasnost – objasnio je Markuš.
Crnogorska državna zastava bila je trobojka bez ikakvih aplikacija. Markuš je napomenuo da nju ne treba miješati sa zastavom dvora, na kojoj je bila aplikacija grba Crne Gore sa lavom u sredini. Ne treba je miješati ni sa trećom – državnom zastavom, barjakom suverena, na kojoj su bili inicijali Nikole Prvog.
- Sve ostalo su improvizacije. Baš kao što je improvizacija i ova današnja zastava, na kojoj su, kako narod kaže, „kokošku” ofarbali žutom bojom, samo da bi se navodno razlikovala od grba Srbije. Ustvari i Crna Gora i Srbija, odnosno srpska država, prihvatila je vizantijske simbole. Iako suštinski žele da pobjegnu od pravoslavlja, iz neznanja su uletjeli u njega. Iako sam nebrojeno puta prozivao vlast u Crnoj Gori da konačno jedanput saopšte javnosti ko je autor zastave, grba i himne, odgovor nijesam dobio minulih 12 godina - kazao je Markuš.
Okupacija Crne Gore je, kako je rekao Markuš, značila prije svega razaranje njenog bića.
- Rušenjem crkve Sv. Petra Cetinjskog i Njegoševog groba na Lovćenu 1916. godine, počinje zabrana srpskog jezika i ćirilice. To se ponovilo i 1941. a nastavljeno 1972. godine, razaranjem Njegoševe kapele na Lovćenu. Sve to ustvari je bilo podstrek za ovo što se danas besprimjerno dešava u Crnoj Gori – zaključio je Markuš.L.N.