Vlasta Velisavljević, najstariji aktivni glumac na ovim prostorima, zagazio je u desetu deceniju života i – ušao u legendu. Trenutno igra u „Hamletu”, u „Gospođi ministarki”, u „Sumnjivom licu”, „Uobraženom bolesniku” i u predstavi „Skakavci”. „Hamlet” koga je u Jugoslovenskom dramskom režirao Aleksandar Popovski, Vlasti je, kako kaže, četvrti. Najduže je trajao onaj u režiji Steve Žigona, rekordan, sa preko stotinu izvođenja. Igrao je, međutim, i u „Hamletu” koji je išao svega tri puta.
- Zoran Radmilović je igrao Hamleta, ja sam igrao Horacija, ali nekako nije išlo. Zoran je baš htio, i puno truda je uložio. Podjela je nekako bila pogrešna, a sve dobri glumci. A ovdje, u Užicu, gdje igram duha Hamletovog oca, ništa nisam mislio, samo sam igrao ono što su mi dali kao zadatak. Žao mi je što ovdje nismo bili sa predstavom „Sumnjivo lice” i „Uobraženim bolesnikom”, jer to su predstave koje pripadaju ovom festivalskom nivou - kaže Vlasta Velisavljević.
Zanimljivo je da se Vlasta Velisavljević u svom dugom životu oprobao i u sportu. Probao je boks za vrijeme okupacije prije 7,5 decenija, ali kada je vidio koliko tu batina može da se dobije, odmah je napustio.
- Nisam igrao hokej na ledu, a baš sam želio. Međutim, uvijek sam padao kad god sam probao.
„Pribijajući” se tokom boravka u Užicu uz Dejana Mijača, da bi, kako kaže, od predsjednika žirija „isposlovao” nekog „Ardaliona” za „Hamleta”, on je u veselom tonu uputio primjedbu domaćinima zato što ne radi onaj pozorišni bife. Jer tek u njemu, kada sjednu i opuste se, vide šta su uradili od predstave. On se sjetio i svog prvog boravka u užičkom pozorištu daleke 1950. godine.
- Boravili smo u Studentskom odmaralištu na Zlatiboru, i u Užice smo išli pješke, preko Čajetine. Na Zlatiboru je bila jedna mala kafana kod jezera, zvala se „Švajcarija”, i tu smo voljeli da sjedimo i igramo lopte. I dođe Puriša Đorđević da juri naše koleginice sa klase. On stariji od mene dvije-tri godine i mi smo bili ljubomorni. Zato smo ga na fudbalskoj utakmici dobro isfaulirali, a to sam mu priznao tek neki dan i objasnio sam mu zašto smo se svetili. A on kaže da je to znao, nego je trpio zbog ljubavi.
Vidno raspoložen, Velisavljević je novinarima odgovorio i na pitanje da li je tačno da je iznad svega, u umjetnosti, volio ruske filmove:
- Nemojte vi to da meni kačite. To ne prolazi. Rusi su meni isto što i Srbi. Mnogi su izginuli ovdje tokom oslobođenja, a nikad nas nisu bombardovali. Niko iz moje generacije nije odrastao bez nekog profesora Rusa. Najljepše građevine su oni u Beogradu izgradili. Osnovali su Balet, Operu. Dramu. Ma, vi mene sada uvlačite u neku priču u kojoj ja nisam objektivan. Pratio sam i ove izbore u Americi, gdje je pobijedila velika lova. Nema demokratije bez love, i ne znam kako će ovi naši da izdrže kad nemaju love. Ali, neću o tome više da pričam, ja nisam političar, ja sam glumac - kaže na kraju duhoviti doajen srpskog glumišta, neuništivi Vlasta Velisavljević.
S. TIJANIĆ
Što dalje od Laneta
I pored toliko uloga u tim godinama, Vlasta Velisavljević ne priznaje ni napor niti umor. Pod uslovom da u tim podjelama nema Laneta Gutovića!
- Mene pozorište osvježava, i za mene ove uloge nisu nikakav napor. Sve to u ovom momentu nosim na svom vratu, ali mi najteže pada da igram sa Lanetom Gutovićem. Svašta sam u životu izdržao. Bio sam na Golom otoku i po zatvorima, ali sa Lanetom mi je definitivno najteže - kaže Vlasta Velisavljević, ne objašnjavajući, međutim, zbog čega.