Ljubitelji književnosti i poklonici velikog ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja mogu uz „Dan” od danas da kupe i treći tom romana „Rat i mir” i tako dopune svoje kućne biblioteke ovim velikim djelom svjetske književne baštine.
Roman „Rat i mir” spada u onu neprocjenjivu vrijednost koja prevazilazi po značaju i uticaju samu književnost. Smatra se biserom cjelokupne baštine čovječanstva. Koliko je Tolstoj značajan i uticajan i danas najbolja je ilustracija to što je prije pet godina proglašen najboljim piscem u poslednjih 200 godina. Ovakav sud dalo je čak 125 američkih i britanskih književnika, koji su učestvovali u anketi koja je trajala više godina, a o književnicima iz drugih zemalja da se i ne govori.
Veliki Lav Tolstoj nije samo upamćen kao jedan od najvećih književnika. Ovaj aristokrata, potomak jedne od najznačajnijih ruskih plemićkih porodica koja je iznjedrila više značajnih ličnosti u istoriji ruske carevine, po svom djelu, načinu životu, stavovima i životnoj filozofiji neosporno uticao na cijeli jedan pravac filozofije i političkog djelovanja. Naime, Tolstoj, esejist, dramatičar, kritičar i moralni filozof, i pored svega pacifista i ljevičar, svojim naprednim, nenasilnim idejama otpora uticao je kasnije na ličnosti kao što su Martin Luter King i Mahatma Gandi.
Tolstoj je tvorac sintagme „Neprotivljenje zlu nasiljem”. Praštanje, ljubav, samousavršavanje, postali su temelji na kojima se zasnivalo Tolstojevo učenje. Da bi našao pravog Hrista, Tolstoj je čitao crkvene oce u originalu, i zato je izučio starogrčki i starojevrejeski jezik. U Rusiji je izniklo mnogo komuna tolstojevaca, a pod uticajem njegovog učenja bili su Ivan Binjin, Nikolaj Leskov, a u svijetu veliki Mahatma Gandi, kao i drugi slavni ljudi toga doba. Godine 1897. tolstojevstvo je u Rusiji proglašeno za sektu, a 1901. Sinod je objavio „otpadništvo” Lava Tolstoja od crkve, koje i danas traje.
Lenjin je jednom rekao da je Tolstoj ogledalo Ruske revolucije. Ne zna se da je Tolstoj ikad rekao nešto u korist komunizma, ali je jedno stigurno - kako se desetine istoričara i književnik kritičara slažu veliki pisac je bio cio život buntovne naravi i strasno je razobličavao licemjerje društvenih odnosa svog doba, rad sudova i crkve, nesavjesnost bogatih, lažljivost i neiskrenost porodičnih odnosa...
Bio je veliki prijatelj djece i kada se vratio iz Krimskog rata odmah je u svojoj Jasnoj Poljani osnovao školu za seljačku djecu, koja je vremenom postala događaj od opštedruštvenog značaja u životu Rusije. Narodna škola, smatrao je Tolstoj, dužna je da djecu nauči da pišu, računaju, zakonu Božjem... U djetetu je on vidio stvaraoca. On sam je predavao matematiku, fiziku, istoriju.
Pisac i mislilac kakav je bio Tolstoj utemeljio je još jedan pravac koji je osvojio cio svijet. Naime, još u 19. vijeku počeo je da propagira povratak prirodi i jednostavnom narodnom životu. Iz ideje povratka narodnom životu poteklo je mnogo mitova i anegdota o Tolstoju. Savremenici su sa nevjericom pričali o tome kako grof Tolstoj ide bosonog, sam sije i kosi sa seljacima koji mu se zbog toga grohotom smiju, loži peći, cijepa drva, donosi vodu i pravi čizme. Sam se Tolstoj veoma uzvišeno i ozbiljno odnosio prema fizičkom radu, nazivajući pisanje podrugljivo „gospodskom zabavom”.
Ipak, smatra se, zajedno sa Dostojevskim, prvim pravim profesionalnim piscem. U odnosu sa izdavačima Lav Tolstoj je bio pragmatičan. On je određivao sumu novca za honorare tražeći ih po pravilu uvijek unarijed, uvijek spreman da raskine ugovor ako bi zbog nečega bio nezadovoljan. Zajedno sa suprugom Sonjom koja mu je pomagala da radi na rukopisima Tolstoj je formirao pravo profitabilno književno preduzeće. Za svoja sabrana djela u 11 tomova dobio je od izdavača unapred 25.000 rubalja, što je tada bila suma od koje bi se zavrtjelo u glavi i plemenitašima carske krvi. S.Ć.
Ratni dopisnik
Tolstoj je utemeljio još jedan običaj kojim su kasnije krenuli mnogi slavni pisci poput Hemingveja. Bio je prvi pravi ratni reporter. Kao oficir zapisivao je ratne priče i objavljivao ih, poput ratnih reportera, u novinama. Dvije godine je ratovao na Kavkazu kao oficir u Dunavskoj armiji, a književnu slavu donijelo mu je služenje u opsjednutom Sevastopolju 1885. Njegove „Sevastopoljske priče”, štampane u „Savremenku” koji je uređivao pjesnik Njekrasov postale su glavni književni događaj te godine u Rusiji. Već prva njegova priča svidjela se caru Aleskandru II, koji je naredio da čuvaju darovitog oficira kako bi pisao u časopisima o toku vojnih dejstava.