Popularna engleska spisateljica Aleksandra Poter jedna je od najtiražnijih autorki ženskih i romantičnih romana prevedenih u Srbiji. Nedavno je u prevodu na srpski jezik izdavačka kuća „Alnari” objavila njen najnoviji roman „Nisi onaj koga želim”, koji je nedavno i predstavila beogradskoj publici.
Aleksandra Poter, rođena je 1980. godine u Jorkširu. Diplomirala je englesku književnost i film. Pisala je za prestižne magazine „El”, „Kosmopoliten”, „Vog”. Godine 1999. poslala je rukopis svog prvog romana na adrese nekoliko izdavača. Skoro svi su prihvatili rukopis i ona je znala da je pred njom blistava karijera. Sve njene knjige, romantične komedije, postale su bestseleri u zemljama u kojima su prevedene. Važi za jednu od najčitanijih savremenih autorki ljubavnih romana.
Pisanjem je počela da se bavi veoma rano, kada se opredijelila za novinarstvo. Iz svijeta novinarstva hrabro je iskoračila u svijet književnosti. Kako kaže, voli da piše i putuje, a nadasve da se druži sa svojim čitaocima koji vole njene knjige.
- Putujem puno zbog mojih knjiga, ali i zbog posla kojim se bavi moj suprug u TV industriji. Veoma sam srećna što čitaoci vole moje knjige, i što im one mame osmijeh na licu, što me motiviše da stvaram - kaže Poterova u intervjuu za „Dan”.
●Šta je pored toga Vaša motivacija za pisanje?
- Džejn Ostin je moja velika inspiracija. Volim je i sve njene knjige rado iznova i iznova čitam. Čitanje njenih knjiga usmjerilo me je kao pisca i motivisalo na književno stvaranje.
●Koje knjige su posebno uticale na Vas?
- Puno čitam i čitanje je za mene pravo uživanje. Sfera mog književnog interesovanja jesu stare knjige. Volim sestre Bronte, Džejn Ostin. Od novijih djela dopala mi se veoma „Djevojka iz voza”.
●Bavili ste se novinarstvom prije nego što ste postali romanopisac. Šta je bilo presudno da počnete da pišete knjige?
- U mojoj dvadeset osmoj godini sam izgubila posao. Bila sam tehnološki višak. Pisala sam za nekoliko listova, radila razne honorarne poslove neko vrijeme. Sticajem okolnosti, među tim poslovima bila je i redaktura teksta o mladim piscima koji su mlađi od trideset godina, a koji već imaju objavljenu knjigu. Shvatila sam da među njima mogu da budem i ja. Odmah sam sjela i počela da pišem prve djelove svoje knjige. Izdavaču kome sam poslala napisano se dio rukopisa dopao i onda sam nastavila sa pisanjem i završila roman. Nije bilo lako, prodala sam automobil, ali sam skupila dovoljno novca da od toga mogu da živim pola godine i u roku od šest mjeseci napisala svoju prvu knjigu i odmah je prodala. Zanimljivo, ali nisam bila od onih pisaca koji na početku grcaju u finansijskim nedaćama, što je jako čest slučaj, nego mi se to dogodilo tek kasnije, kada su moje knjige, uslijed lošeg postupanja izdavača i slabe promocije, jedno vrijeme imale vrlo male tiraže. Srećom, to je brzo prošlo, ali jedno vrijeme sam mislila da ću morati da napustim pisanje. Moj trenutni izdavač imao je mnogo više vjere u mene, i to se pokazalo sudbonosnim.
●Novi roman ste smjestili u Veneciju?
- Prije nego što sam počela da pišem ovu knjigu saznala sam za legendu o Mostu uzdaha u Veneciji, prema kojoj će par koji se poljubi ispod tog mosta ostati zauvijek zajedno. U jednom trenutku sam pomislila da bi bilo odlično da tu ideju okrenem naglavače i vidim šta bi se desilo kada bi neko ko je „proklet” na taj način pokušao da ostavi osobu sa kojom se poljubio. Svi vole Veneciju, vole da čitaju o njoj, a ja sam došla na ideju da venecijansku legendu smjestim u savremeni metropolis kao što je Njujork. Ljubavne teme su nešto što ljude uvijek zanima stoga će i ljubavnih romana uvijek biti.
M. MILOSAVLjEVIĆ