Nakon 45 godina akademski slikar Mihailo Jovićević ponovo izlaže u Modernoj galeriji podgoričkih Muzeja i galerija. Publici se predstavio sa više desetina slika, crteža i skica, različitog formata. Slike su uglavnom rađene kombinovanim tehnikama, sa naglašenom, reljefnom strukturom. A, ono što još više imponuje od „arhitekture” Jovićevićevih slika, jeste neka posebna privlačnost, energija koju emaniraju privlačeći posmatrača. Ta energija kao da je dodatno „podvučena” i religijskim simbolima, ili prikazima svetih ljudi, čiji likovi izranjaju iz nekih kosmičkih „pejzaža”.
- Iako sam izlagao u većim galerijama od Moderne galerije, i sa mnogo većim formatima, ali sada imam sasvim poseban osjećaj. Jer, u ovoj galeriji sam izlagao prije 45 godina, i tada je izložbu takođe otvorio Marko Špadijer. Ovu postavku zato možemo smatrati i svojevrsnom perspektivom – kaže na početku razgovora s novinarima Mihailo Jovićević.
Slikar se i našalio:
- Pokušao sam da zaboravim taj datum, ali drugi su bili nemilosrdni, pa su me podsjetili na to, našli su kataloge, tekstove, fotografije... – kaže Jovićević, dodajući da je to „ipak, bilo neko drugo vrijeme”.
Na pitanje da li bi se njegovo slikarstvo moglo okarakterisati kao religiozno, Jovićević odgovara:
- Ne znam što se podrazumijeva pod tim terminom religiozno. Više pokušavam da prikažem nešto metafizičko, a ne neki konkretni religijski, odnosno čin kulta. „Religijske harmonije”, to je naziv moje slike u kojoj sam najuspješnije prikazao, sklopio u jednu cjelinu. Pitaju me da li sam na slici prikazao sve religijske simbole. Te ljude moram da pitam znaju li oni da na svijetu ima 4.300 religija, i sve su važne, i sve su okrenute ka kosmosu – kaže Jovićević, šaleći se ponovo da mnogi smatraju da će „brzo da odleprša gore”, jer je u svojim djelima izrazito okrenut ka kosmosu.
Zanimalo nas je i da li možda smatra da je religija suvišna, i da li možda ima neka svoja lična vjerska ubjeđenja, vjerovanja, slikara kaže:
- Religija postoji, ako ne vjerujete uzmite Bibliju i uzmite Kuran. I tu ćete vidjeti mudorst, filozofiju. No, ovo što se danas radi uviđate da je religija napadnuta kao i sve druge pore života. Jer, i religiji se pridaju neke komponente koje joj ne pripadaju. Ja sam za jednu čistu religiju, koja podrazumijeva vezu između muzike, mudrosti i slikarstva. Jer, mi slikari prvi smo vidjeli Boga – kaže Jovićević.
Osvrnuo se i na komentare nekih da na svojim radovima kombinuje realno sa irealnim.
- Ne znam što je irealno ili realno. Eto primjera – prije 20 dana nisam ni znao da ću ovdje održati izložbu, nije mi izgledalo realno – kazao nam je slikar na otvaranju njegove 36. samostalne izložbe.
Ž.J.


Poniranje u dubinu svijesti

Samostalnu izložbu Mihaila Jovićevića u podgoričkim Muzejima otvorio je publicista Marko Špadijer. Prethodno, publici su se obratili direktor ustanove Sead Đokaj i istoričarka umjetnosti Selma Đečević, koja je i autorka teksta pratećeg kataloga.
- Jovićević ponire u dubinu svijesti u kojoj ne egzistiraju objektivna značenja, otvarajući nam put ka neizmjernim dubinama prvobitnog i beskonačnog. Put ka onom instinktivnom prepoznavanju, ka svetom središtu koje ne može biti do kraja obuhvaćeno ni slikom ni riječju. Simbol ovdje integriše sva nemušta poimanja svijeta i preobržava ih u najplemenitije likovne izraze – rekla je Đečević.