Dobitnik prestižne književne nagrade ,,Meša Selimović” Mirko Demić, iz Kragujevca, promovisao je u bjelopoljskom Centru za kulturu svoj najnoviji roman „Ćutanja iz Gore”. Program je upriličen u okviru „Razgovora”, koje zajedno organizuju Centar za kulturu i JU Ratkovićeve večeri poezije sa najistaknutijim stvaraocima iz regiona.
Romanopiscu, pripovjedaču i esejisti iz Kragujevca, nedavno je uručena nagrada „Meša Selimović”, za roman za koji je motivaciju našao u narodnoj pjesmi „Kaluđersko vrelo”, koju je zapisao prota Nikola Begović.
– Narodni pjevač je na svoj prost jezik preveo dvije ključne stvari u svakoj religiji, stvarnje i uništavanje svijeta. Te dvije slike su me podstakle i navele da napišem roman „Ćutanja iz Gore”. Svi mi u našim vremenima samo smo plod nečega što je bilo ispred nas. Mi smo dio jednog lanaca koji je beskrajan. Dio nesporazuma i žrtve predrasuda i to je ono što sam prikazao ovim petoknjižjem – kazao je Demić.
On je dodao da je uloga književnosti upravo da ukaže na složenost međuljudskih i međunacionalnih odnosa. Za mjesto radnje u svom djelu izabrao je lokalitet Petrova Gora, zbog korijena sa Banije, ali tema je potaknuta i sukobima i nerazumijevanjima naroda na tom prostoru.
– Tu su prije svega dvije mitske ličnosti. Pomalo i istorijske, gdje je sa jedne strane kaluđer Petar, koji je tamo navodno stvorio svijet, a druga što je to grob poslednjeg hrvatskog kralja. I zato sam uradio priču da pitam mrtve šta misle o živima i sopstvenom životu – kaže Demić.
Kroz Petrovu Goru, koja je puna simbolike u svojoj istoriji, pokušao je da poigravajući se sa mitovima Srbije i Hrvatske, ispriča priču o njenom nastanku.
– To je podzemna priča, koja se dešava u utrobi Petrove Gore – pojasnio je Demić.
Autor dodaje da je sebi dozvolio da ispriča sveveremenu priču vojnika koji se izraubovan vraća iz rata, dolazeći na rubove društva. Tu je i priča o Drugom svjetskom ratu i momentu kada se narod krio od ustaša u Petrovoj Gori, sa čuvenom partizanskom bolnicom i zemunicom sa ranjenicima.
– Mnogo je naroda izginulo, a mnogo zemunica sa živim ljudima je zatrpano. Pripremam, kaže Demić, novi roman, sa temom u kojoj je junak rođen u Subotici, i živio je na granici između 17. i 18. vijeka. Bio je jedan od najvećih pustolova na Balkanu. Bio je Husar u Mađarskoj, na dvoru Marije Terezije, ali i na dvoru Burbona, Poljskom dvoru, pretendent za presto u Crnoj Gori… Učestvovao u ustanku na Kritu i Portugalu. Došao sam slučajno do njega, i zato sam želio da ispričam priču, ali i onima koji nam pustoše živote, ali i uživaju na nanašim glupostima. Biće to starinski roman, ali ću govoriti i o našem vremenu – pojasnio je Demić.
On je konstatovao da ga pominjanje Bijelog Polja asocira na velike pisce Miodraga Bulatovića, Rista Ratkovića i Ćamila Sijarića.
M.NOVOVIĆ
Dobitnik uglednih priznanja
Mirko Demić je rođen 1964. godine u Gornjem Klasniću, kod Gline. Objavio je knjige proze: „Jabuke Hesperida”, romane „Ćutanja iz Gore”, „Slamka u nosu”, „Ćilibar, med, oskoruša”, „Apokrifi o Furtuli”, „Sluge hirovitog lučonoše”, „Po(v)ratnički rekvijem Trezvenjaci na pijanoj lađi”, pripovijetke „Molski akordi” i „Ataka na Itaku”. Pored toga objavio je nekoliko knjiga eseja i priređivačkih knjiga. Za knjigu pripovijedaka „Molski akordi” dobio je Andrićevu nagradu, za roman „Trezvenjaci na pijanoj lađi” nagradu „Dejan Medaković”, a za roman „Ćutanja iz Gore” nagradu „Meša Selimović”.
)){kind=small}
