Devetnaestogodišnji Nikšićanin Vasilije Toljić u rodnom gradu odavno je prepoznat kao virtuoz na gitari sa kojom druguje od djetinjstva. Bio je među najboljim učenicima osnovne i srednje Muzičke škole „Dara Čokorilo” čijim profesorima je, kako kaže, zahvalan za stečeno znanje na divnom instrumentu od kojeg se ne odvaja. Toljić je prošle godine maturirao u Nikšiću, a od septembra u Parizu, gradu svjetlosti, nastavio je da gradi svoj muzički san.
– Sada u Parizu studiram, prva sam godina studija gitare na Konzervatorijumu „Moris Ravel”. U muzičkom smislu imao sam sreće da budem dobro pripremljen, jer da nijesam stekao znanje koje sam dobio u školi „Dara Čokorilo” od divnih profesora, ne bih baš mogao dobro da se snalazim zato što je u Francuskoj drugačiji sistem, na višem je nivou. Imaju viševjekovnu tradiciju i muzike, i same gitare, a Pariz je jedan od centara klasične gitare u svijetu. Divno je što mogu da unaprijedim svoje znanje, a čovjek inače, ako hoće, uvijek uči, rekao je Toljić dodajući da je zahvalan i sretan na nesebičnoj podršci i požrtvovanosti porodice koja mu je omogućila da se školuje u jednoj takvoj prestižnoj ustanovi.
Ljubav prema notama, ispričao je on, rodila se u ranom djetinjstvu jer se u roditeljskoj kući uvijek slušala dobra muzika.
– Roditelji mi kažu da sam se uvijek radovao muzici i da sam imao sklonosti prema njoj. U osnovnoj školi sam počeo svirati violinu, a kada sa osam, devet godina prešao sam na gitaru i tako je sve krenulo, rekao bih, ozbiljnije. Gitara jeste bitna, jer se njom kao i svakim drugim instrumentom čovjek može izražavati jezikom muzike koja je, u stvari i najbitnija. Ja sam izabrao baš taj instrument kojim komuniciram jezikom muzike, kazao je Toljić.
U nikšićkoj školi „Dara Čokorilo”, istakao je on, svaki đak od nastavika dobija izuzetnu pažnju, tako da u toj ustanovi talenti imaju nevjerovatnu podršku, kao što je i s njim bio slučaj. Učio je, kaže, od najboljih, a mentor mu je bio profesor Goran Perišić, među najboljim crnogorskih gitaristima koji je s kolegom Danijelom Cerovićem osnovao prestižni „Nikšić gitar festival”. Zahvaljujući upornosti i dobrim profesorima mladi nikšićki gitarista je osvajao brojne nagrade kako na državnim takmičenjima, odakle se u rodni grad vraćao sa zlatnim i srebnim lirama, tako i na međunarodnim u regionu. Najnovija nagrada stigla je i od novina „Dan” koje su Toljića darivale kompletom knjiga Iva Andrića koje mu je uručila referent našeg marketinga u Nikšiću Nada Janičić. Klasika je, inače, u prirodi mladog gitariste kojeg, kada je muzika u pitanju, opčinjava Johan Sebastijan Bah.
– Dok sam bio u osnovnoj školi interesovale su me različite vrste muzike, a onda je jednostavno, ne znam zašto prestalo. Sada preferiram samo klasiku, od srednjovjekovne pa do savremene muzike. Od Bahove pojave istorija muzike pošla je u drugom pravcu, njegova muzika je nekako spoj savršene arhitekture, tehničke vještine i nekog emotivnog sadržaja, istakao je on.
Od odlaska u Pariz Crna Gora, porodica i prijatelji mu mnogo nedostaju, ali ipak tvrdi da barem trenutno nije sigurno gdje će po završetku studija nastaviti svoj rad. Nikada, istakao je on, nije planirao, kao ni školovanje u Francuskoj.
– Naravno da mi nedostaje sve ono što sam ostavio u Nikšiću, ali zato imam više inspiracije da radim i vježbam, pa kada dođem ovdje mogu da uživam. Prvi ciklus studija u Parizu traje dvije godine, a drugi tri. Nakon toga slijedi usavršavanje za koje sam zainteresovan, rekao je mladi gitarista.
U zavisnosti od obaveza na Konzervatorijumu možda se mladi Toljić pojavi na jednom od gitarskih takmičenja u Francuskoj koje će se održati za nekoliko mjeseci, o čemu je već razgovarao sa svojim profesorima.
B.B.