Roman „Putnici” Radosava Bata Đurkovića predstavljen je nikšićkoj publici u okviru tribine „Svobodijada” Udruženja književnika Crne Gore (UKCG). Sastavljen je iz četiri cjeline, kazala je na promociji prof. dr Jelica Stojanović, „Izlazak iz prve noći”, „Izlazak iz druge noći”, „Izlazak iz treće noći” i „Jutro”, čime su nagoviještene osnovne tematsko-motivske cjeline i preokupacije romana.
– Roman je sav u nagovještaju kretanja, prividu pokreta i izlaska, pokušaju povratka u rodno, čisto, nepatvoreno. Da se ne bi okusila smrt i propast. Zaronilo u duboku tamu. Prepliće se unutrašnje i spoljašnje kretanje, kazala je prof. dr Stojanović.
Glavni, istakla je ona, i gotovo jedini lik u romanu je Aleksandar, o kojem ne saznajemo mnogo, osim što „hvatamo trzaje njegovog bića, dobljeske rasparčane unutrašnjosti, nagovještaje rasploženja kroz igru svjetlosti i sjenke...”. U romanu se prepliće, smatra prof. dr Stojanović, unutrašnje i spoljašnje kretanje. U naporu, kazala je ona, borbi i rvanju da se „izbjegne i iz sebe”, „odbjegne od sjećanja”, ili pribjegne sjećanju, traje borba života i smrti, crnog i bijelog, borba sa sobom, sa mrakom, kroz vapaj za svjetlošću, u čežnji za zavičajem, djetinjstvom, čistotom, nevinošću.
– Osnovna simbolika u romanu, sažeto iskazana na kraju, otkriva nam koja je to ljepota što spasava, preporađa. To je ona duboka ljepota koju je projavilo i sačuvalo hrišćanstvo. U antici je lijepo bilo udruženo sa drugim kvalitetima, otkriva se ne samo tjelesnom, nego i duhovnom oku, to je ideal kalokagatije (spoj lijepog i dobrog), koji je podrazumijevao ljepotu koja usaglašava tijelo i dušu, ljepotu oblika i dobrotu duha, rekla je između ostalog prof. dr Stojanović.
Đurković je rođen 1974. godine u Somini kod Nikšića. Diplomirao je na Odsjeku za filosofiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i do sada je objavio zbirke poezije „Izlazak bjelinom u susret” i „Bijelom rukom i krunom od zlata - Na jutrenje”. Kako u romanu, tako i u njegovoj lirici, istakao je prof. dr Drago Perović, mnogo toga je ostavljeno na srce i dušu čitaocu. Za Đurkovića, rekao je on, ni tu ne smije da postoji bezbrižni čitalac-uživalac, već on mora da se stvaralački uključi u samo umjetničko stvaranje.
– I u „Putnicima” svako ko čita mora da stvaralački putuje putem koji teži da zatvori u krug, i da sve izlaske prekrije jednim zalaskom. Utor nam stilom pisanja, načinom komponovanja, konstitucijom likova, izmiče i prikriva svaki vidljivi trag na osnovu koga bismo mogli da putujemo paralelno, iza, ili, ako je moguće, ispred njegovih putnika, pa i kroz njegove „Putnike”, kazao je prof. dr Perović. Promocija je održana u Društvu crnogorsko-ruskog prijateljstva „Sveti Georgije”, odlomke iz romana čitao je autor, a voditelj programa je bila urednica tribine Milica Bakrač. B.B.
Odgovorima do spasenja
O romanu „Putnici”, čiji je izdavač Matica srpska-Društvo članova u Crnoj Gori, govorio je i protojerej mr Slobodan Jokić. „Ja hoću da vidim lice! Ja jutros hoću da vidim lice…”, rečenice su, kazao je protojerej Jokić, koje se pojavljuju odmah negdje na početku romana i koje će se ponavljati do njegovog kraja. Javljaju se, rekao je on, kao sami cilj, ili kao zvijezda vodilja putovanja kroz Đurkovićevo djelo. Pisac knjige, smatra protojerej Jokić, „vapi” za odgovorima na pitanja koji je smisao traganja, šta je lice drugoga, šta ono znači za naše postojanje, naš život, da li je uopšte moguće doći do tog susreta.
)){kind=small}
