Najnovije izdanje Knjižare „So” iz Herceg Novog „`Gorski vijenac` – bokeljsko izdanje”, prvo štampano jubilarno izdanje u nas na 170. godišnjicu od objavljivanja u Beču, 1847. godine, predstavljeno je u Crkvi Svetog Nikole u Kotoru u organizaciji SPD „Jedinstvo”. Knjiga koja je dijelom u formi foto-monografije posvećena je školovanju mladog Rada (Tomova Petrovića) u Herceg Novom i boravcima posljednjeg vladike Petra II Petrovića Njegoša u Boki Kotorskoj. Punih 78 godina bilo je potrebno da bismo dočekali novo zalivsko izdanje naše vjerovatno najpoznatije knjige, koju je autorskim fotografijama „osvježio” Nikola Malović, urednik izdavačke djelatnosti Knjižare „So”.
„Bokeljski đak, hercegnovski učenik, Petar II Petrović Njegoš, naučio nas je lekcijama o borbi za slobodu. Ko god kaže da su lekcije iz „Gorskog vijenca” prevaziđene, da to više nisu ona vremena, da nema Turaka, na simboličnoj ravni nije rekao ništa: ponovo se odrodilo plaho i lakomo... Zamke su po vremenima rastegnute uvijek iste. Ili ljubiš slobodu, ili misliš da si zaradio njenom prodajom. Gotova formula”, zapisao je Nikola Malović.
– Novo, bokeljsko izdanje, specifično je po tome što, ne dirajući u osnovni tekst „Gorskog vijenca”, uz predgovor oca Gojka Perovića, rektora Cetinjske bogoslovije, rekonstruiše dane školovanja mladog Rada Tomova na Toploj, i daje do sada jedinstven pregled svih hronoloških kontakata Njegoša i Boke Kotorske, fotografije svih palata u kojima je boravio i u njima pisao, sve spomen-ploče podignute do danas, i sve biste – od kojih je Meštrovićeva bista u porti katoličke Župne crkve na Prčanju prvi spomenik javno podignut Njegošu u Crnoj Gori. Knjiga bilježi i nekoliko kuriozitetnih podataka, kao npr. da se prvo integralno javno čitanje „Gorskog vijenca” dogodilo na manifestaciji „Dani knjižare So” 2005. godine, te da je fototipsko izdanje „Gorskog vijenca” iz 1847. prva knjiga koja je u istoriji oplovila vijugave konture Bokokotorskog zaliva, istakao je izdavač Malović. Jedan od prvih regionalnih knjižara, Jovo Sekulović (1879–1950), izdao Njegošev „Gorski vijenac” četiri puta, godine 1913, 1921, 1922. (na latinici) i 1939, istakao je njegov unuk Mišo Sekulović.
Iskra Njegoševe poezije se izvila prije 170 godina i bila prvi put pečatana u Beču 1847. godine kao djelo koje je obilježio pobjedu Vukovih ideja, rekla je prof. Ljiljana Čolan i dodala da su te godine u Beču štampane i „Pesme” Branka Radičevića, „Rat za srpski jezik i pravopis” Đure Daničića i prevod „Novog zavjeta” Vuka Stefanovića Kardžića, koje su „slavile pobjedu srpskog književnog jezika i pravopisa 19. vijeka”.
Izdanje Nikole Malovića ima specifikum da se bavi Njegoševim boravkom u Boki, od Tople pa preko svih mjesta gdje je boravio, do Prčanja u kojem je napisao testament, naglasio je Momčilo Krivokapić, kotorski paroh, koji je blagosovio prisutne krstom koji je Njegoš 1851. godine poklonio Crkvi Sv. Nikole.
M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.