On je pisac, publicista, geopolitičar, ili kako ga nazivaju „obavještajno čudo”. Nedavno je boravio u Podgorici, na Sajmu knjiga, kako bi predstavio svoje stvaralaštvo. Bila je to prilika da Dejan Lučić govorio za „Dan” o svojim knjigama, čitanju, teorijama zavjere, medijima, obavještajnom poslu...
●Ranije ste konstatovali da je narod u stanju medijske hipnoze i da bi trebalo da se što prije probudi iz beznađa.
– Živimo u hologramu u kome su ponuđene lažne alternative. Možete da birate koka-kolu, fantu ili šveps, fabrika je ista. Vi možete demokratski da izaberete i kažete ,,neću koka-kolu, uzeću šveps”, a onaj što uzima pare reći će ,,baš me briga šta si uzeo”. Isto je tako i u Francuskoj, Americi... Političari sprovode politiku koja im je naređena da bi mogli doći do vlasti. Oni lažu govoreći pred izbore da će se zalagati za jednu politiku, a čim se domognu vlasti okrenu ćurak i narod ne može da ih skine.
●U čemu vidite izlaz iz tog stanja?
- Izlaz uvijek postoji. Trebalo bi zapamtiti i znati da su političari samo službenici države. Razlika između predsjednika države, predsjednika vlade i šalterskog službenika ne postoji. Oni primaju platu od države i dužni su da obavljaju svoj posao. Kao što možemo da najurimo šalterskog službenika, da odemo kod šefa i kažemo „ovaj tvoj ne umije da uradi to i to, promijeni ga sa šaltera”, tako treba i uraditi sa ovim drugima. Zna se ko je tata na Balkanu i njemu treba reći da su svi ovi loši šalterski službenici. Što više ljudi to bude uradilo, dobiće željeni odgovor.
●Napisali ste brojne knjige, smatraju Vas „obavještajnim čudom”, obično ljudi kažu ,,ma to je teorija zavjere”... Kako se nosite sa tim?
- Svako pametan zna da to nije teorija zavjere, već praksa. Iskreno da Vam kažem, uopšte se ne branim od takvih napada. Ima svoje čitaoce, njih oko pedeset, šezdeset hiljada, a da bi neko pročitao neku moju knjigu mora da ima IQ bar 120. Obično kažem djevojkama da oni momci koji nijesu u stanju da pročitaju moju knjigu nijesu za ženidbu. U mojim knjigama ima nebrojeno informacija koje običan um ne može da savlada. Operativci i obavještajci koji ne čitaju su debili, a oni obavještajci koji čitaju moje knjige postaju šefovi. Znate, obavještajni posao je dobar i kada si direktor preduzeća, menadžer. Vi morate da znate ko vas izdaje, ko vas vara. Ženom, državom i svijetom vlada se uz pomoć obećanja i straha. To rade vladari iz sjenke.
●Da li je čitanje u krizi?
- Samo glupim ljudima je čitanje besmisleno. Glup čovjek čita samo slovo, a mozak mu se ne pokreće.
●Često se u javnosti spominje Vaš ,,komšiluk”?
- Da. Sa Frankom Simatovićem sam išao u osnovnu školu, a sa Jovicom Stanišićem sam studirao. Sa Frankom sam bio komšija na Banjici. Takođe, bio sam komšija i sa Franjom Tuđmanom i Miroslavom Tuđmanom koji je išao sa mnom u osnovnu školu. Bio sam komšija i sa generalom Antunom Tusom i njegovim sinom Vladom Tusom. Na suđenju u Hagu je tužilac rekao ,,Pa koliki je taj Beograd kad ste svi komšije?!” Nedavno sam saznao da je Srdan Andrejević, bivši šef DB-a bio moj komšija iz iste ulice. Stanko Čolak, jedan od šefova Savezne obavještajne službe, čovjek koji je modernizovao kinesku obavještajnu službu isto mi je bio komšija. Čolaka znam i privatno, sjajan čovjek.
●Šta čitate?
- Trenutno čitam knjigo o Zorgeu, harizmatičnom obavještajcu, šmekeru, švaleru, koji je uvijek preko žena i pametnih muškaraca od kojih je bio pametniji, dobijao sitne detalje od kojih je sklapao mozaik.
●Imate li uzora u ob­a­v­j­e­šta­jnom svijetu?
- Imam svog učitelja, Duška Vilića, čovjek sa kojim sam kao mlad novinar, prije 33 godine napravio intervju i sprijateljio se sa njim. On mi je odao najveću tajnu špijunaže – svjetske novine. Devedeset pet odsto informacija obavještajne službe dobijaju iz novina, knjiga filmova...
A.Ć.


Korupcija komoditeta
●Hoće li nestati knjiga?
- Plan je da se unište knjige, sajmovi, biblioteke. Naređuju da se stare prašnjave knjige, koje su ozbiljna literatura bace, a onda se odobre fondovi sa beznačajnim piscima, kako se gaje karanfili na sedamnaestom spratu. Tako se stvaraju biblioteke sa gomilom knjiga u kojima nema znanja. Zato, kupujte knjige i pravite svoje biblioteke. Pisci koji imaju hrabrosti da govore, posljednji su nosioci baklji znanja. Pogledajte, profesori univerziteta, doktori nauka, akademici, svi ćute. To se zove korupcija komoditetom. Država da hiljadu eura mjesečno i oni umuknu.


Učite turski
●Kako postati obavještajac?
- Najbolji način je da sa olovkom u ruci pročitate moje knjige bar dva puta, a onda da upišete državni pravni fakultet ili vojnu akademiju. Ono što dodatno treba jeste naučiti jezik koji drugi ne znaju, a to je turski. Kada naučite taj jezik, vi govorite još jedno devet jezika sve do Kine. I Ujguri u Kini govore nekom vrstom turskog jezika. U Azerbejdžanu se govori vrstom turskog jezika... Učite turski i onda ćete imati lakšu prohodnost i prema diplomatiji i prema obavještajnim službama. Ako imate cilj, definišite put kojim ćete doći. Nije cilj završiti fakultet, već postati ono što želite.