Izložbom skulptura pod nazivom „Ormar” u Gradskoj galeriji u Starom gradu Kotoru predstavlja se akademska vajarka Svetlana Lana Bokan. Nakon brojnih značajnih kolektivnih izložbi širom Crne Gore, prvi put se u rodnom Kotoru samostalno predstavlja opusom iz magistarskog rada, koji će uskoro da odbrani na FLU u Sarajevu, u klasi skulptora prof. Darka Šobota. U „Ormaru” su instalacije, okamenjene haljine – „vešte” u obliku skulpture, simboli Laninih ranijih života, iz kojih je ona izlazila i išla dalje. Opus skulptura obuhvata period od antike do postmoderne. Rađene su u kombinovanoj tehnici, uz korišćenje gipsa, metala-žice, tkanine. U njenim škrinjama su i „Kotorske ćakule”, figure – maske iz Laninog istraživačkog procesa „Fuzije” – spuštanja stakla preko pečene gline. U dvorištu je smještena skulptura „Kotoranka- Meduza”, a unutra su „Tre sorele”, „Ormar”, razni ciklusi maski, bista, reljefa...
– Najsrećnija sam kad radim u ateljeu i kad izrazim svoje emocije. Ovo je potpuno oslobađanje, potpuno otvaranje ka svijetu, to sam ja, kaže Lana i dodaje da kao Starokotoranka ovo duguje svom gradu. Poslije završene gimnazije u Kotoru studirala je ekonomiju, da bi se zatim posvetila umjetnosti. Završila je Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju – tri godine osnovnih studija i postdiplomske studije, odsjek za skulpturu u klasi prof. Predraga Milačića, sada izlaže prvi put samostalno u Kotoru.
– Opus „Ormar” je posvećen meni, istraživanju mene same, podstaknuta profesorom dr emeritusom Vladimirom Gilićem, koji je naš čuveni reditelj. On mi je predavao „Intermedije” u trećoj i četvrtoj godini i ja sam radila seminarski rad na temu uticaja nesvjesnog na stvaralaštvo. Počela sam dublje da razmišljam o svojim radovima, o tome što to izlazi iz mene dok stvaram, šta to pravim i shvatila sam da su to sve neki moji potisnuti strahovi, boli. Tema mog diplomskog rada je bila bol, a tema magistarskog rada biće strah – strah od gubitka, anksioznost. Ormar predstavlja sve moje dosadašnje živote, u njemu sam ostavila sve svoje strahove, koje sam iscijepala tokom perioda mog života i rada za ovih 52 godine (rađanje, razvodi, bolesti...) Sve to sam bila potisnula. A kroz rad ja tu enegiju kanališem i te strahove izbacujem, kazala je Lana. Slikanje je, kaže, bilo njena prva ljubav, pa je tu svoju ljubav zadržala bojeći figure. Svaka od boja nosi određenu emociju za Lanu – braon je boja patosa, patnje, oranž je boja života i plava je boja Bokokotorskog zaliva odakle je porijeklom.
Da je Lana bila rado prihvaćena među kolegama i profesorima na Likovnoj akademiji na Cetinju, pokazuje i prisustvo brojnih umjetnika koji su došli na otvaranje izložbe.
– Lana je uvijek bila zapažena, aktivna, sa puno energije, što je nastavila i u Sarajevu sa još većom žestinom. Raduje me ta njena velika stvaralačka radost, a to je najvažnije za svakog umjetnika, kazao je Ilija Branko Burić redovni profesor Crteža na FLU Cetinje. Lana je o njemu u Sarajevu pisala seminarske radove, kojima je predstavila njegovo stvaralaštvo.
M.D.Popović