Rijetki su oni koji još za života steknu istinski status legende u svom rodnom gradu. Jedan od njih sigurno je poznati Starovarošanin, najpoznatiji podgorički vic maher, ali i hroničar i pamtiša dešavanja u Podgorici i Titogradu, Gojko Martinović. Dokaz njegove ne samo popularnosti, već i omiljenosti kod Cikotića, a i šire, sigurno je i knjiga koju je o njemu, a njegovom duhu u čast, napisao Neven Milaković. Knjiga, jednostavno naslovljena „Gojkova knjiga”, uz pjesmu i šalu predstavljena je prekjuče u KIC „Budo Tomović”, otkud je Martinović otišao u penziju.
Obraćajući se publici, ali i glavnom junaku svoje knjige, Milaković je najprije krenuo sa stihovima. Potom, Milaković, inače i sam rođeni Podgoričanin, je rekao da je Podgorica u Gojkovim pričama i šalama našla zaklon.
- Gojko Martinović je živa legenda Podgorice. Kome da se požalim, gdje da ogrijem dušu, da potražim rodni grad koji kao da nestaje pred mojim očima, ako ne u domu Gojkovom, u očima njegovim, u kojima još traje Podgorica, moja Podgorica – kaže Milaković.
Autor knjige dodaje da su „zamrli su smijeh i pjesma sa ribničkih sokaka, niko ne pamti više vedrinu i duh Cikotića, srce šire od Ćemovskog polja, dušu topliju od vrlih guma na kojima smo se spuštali niz bukove kraj starog mlina”, nabrajajući što se sve u Podgorici promijenilo i nestalo.
- Kome trebaju zavisnici od Stare varoši izgubljeni u vremenu, zalutali, nesposobni da naprave biznis, karijeru, da zaborave same sebe? E, pa Gojko, ja sam odlučio da pišem, da ostavim potomstvu tvoju knjigu, i u njoj tvoj duh, vedrinu, šalu. Neka vide kakvi su bili Cikotići, kako je disala Stara varoš, neka vide i zavide. Ko zna, možda požele da se vrate sebi – rekao je između ostalog Milaković.
Martinović je, kao nekada dok je kao član KUD „Stanko Dragojević” i KUD „Budo Tomović”, publiku uveseljavao igrokazom „Sokacima stare Podgorice”, i ovaj put odlučio da Podgoričane podsjeti na svoj veliki humoristički dar.
- Mnogo volim aforizme Radomira Rackovića. Jedan od njih glasi: „Život je velika škola. Šteta što je smrt završni ispit”. A, kao što vidite iz priloženog ja sam pred završni ispit, pa da ako položim – kazao je Martinović našalivši se na svoj račun, i potom podijelivši s publikom niz šala, priča, šaljivih i onih s gorčim tonom. Ali, uvijek uz aplauz publike.
Pjesmom i muzikom veče su uljepšali Šukrija Žuti Serhatlić, Igor Đurović, Zoran Kalezić i trio „Bekrije”, a anegdotski dopunio popularni glumac Zef Dedivanović. Veče je izuzetno umješno vodio novinar Miomir Maroš, doprinoseći da se na trenutak duh stare Podgorice ponovo osjeti, iako, kako kaže, nije Podgoričanin.
Ž.J.
)){kind=small}
