Prva stanica na svojevrsnoj eks-Ju turneji Enese Mahmić, mlade bosansko-hercegovačke pjesnikinje bila je Podgorica, gdje nam je ova mlada autorka iz Zenice predstavila svoju četvrtu zbirku stihova „Dolores”. Dobitnica nagrade za mlade pjesnike Ratkovićevih večeri poezije 2016. godine i ovu knjigu napisala je u duhu svoje neprolazne inspiracije – putovanja, ali je jedan segmen posvetila i neveseloj svakodnevici mladih u Bosni i Hercegovini. Ova mlada poetesa koja studira bosansku, srpsku i hrvatsku književnost na fakultetu u Kopru objasnila je da je u zbirci „Dolores” po prvi put objavila i pjesme koje govore o načinu života mladih u malim bosanskim gradovima, i tako odstupila od svog uobičajenog pristupa da piše samo putopisne i dnevničke stigove.
- Zapravo ispisujem stvarnost mladih, ispisujem ono što se deševa u malim gradovima u kojim vlada velika nezaposlenost. Ne želim da govorim o depresivnim temama, ali to jeste naša stvarnost. Vlada velika nezaposlenost, 65 odsto mladih nema posao, i kao rezultat postoji velika težina u ljudima, anksioznost. To me inspirisalo da zabilježim kako žive ovi mladi ljudi. Umjesto da žive punim plućima, oni životare sa roditeljima i traže im svaki dan euro za kafu – kazala je ona. I dok su stihovi ovog ciklusa koji je nazvala Uzavreli grad (po imenu istoimenog filma Veljka Bulajića) prvo poglavlje zbirke „Dolores” – El Kamino obojeno je veselijim tonovima, nastalim inspirisanim scenama, događajima i doživljajima koji su joj se usadilo u podsvjesti tokom putovanja, a koje je uspjela da sačuva od zaborava prevodeći ih u stihove. Opčinjenost putovanjima Enesu prati još od djetinjstva, kada je na televiziji gledala reprize predratnog TV programa. Posobno su joj se dopali kultni TV putopisi „Hodoljublje” Zuha Džumhura. A kad je odrasla Enesa je putovanje iz mašte zamijenila pravim. Kako je BiH siromašna zemlja, a ona kako je rekla nema bogate roditelje koji bi finansirali njena putovanja, pridružila organizacijama sa kojima je kao volonter počela da ostvaruje svoje snove. Tako je proputovala Srbiju, Albaniju, dva mjeseca živjela u Sofiji... Tako je upoznala divne ljude i sklopila sjajna prijateljstva. Pomagala je i nekoliko mjeseci izbjeglicama iz Sirije koji su bježali iz ratom svoje opustošene zemlje učeći male Sirijce engleski jezik. U slobodno vrijeme putovala je ovim dijelom Zemljine kugle i upoznala život lokalnog stanovništva, ali i naučila neke važne životne lekcije.
- Taj narod je siromašan, ali srećan. Ne idalizujem siromaštvo, ali tamo nema bogatih i onda niko ne osjeća zavist. Navikli su na siromaštvo, prihvatili su ga i zadovoljni su onim što imanju. Nema nezadovoljstva kao kod nas. Otvoreni su i obavezno dijele ono što imaju. Divno je to iskustvo – objašnjava ona.
Kroz pjesništvo bavi se i feminizmom, ali, kako je objasnila, ne kao ideologijom već načinom da opjeva živote žena. Ima potrebu da piše o ženama koje sreće na putovanjima, jer upoznajući njih upoznaje i sebe.
Nagrade poput Ratkovićevih večeri poezije smatra šansom da mladi pjesnici objave sviju poeziju. Takođe, veoma cijeni i njeguje veze sa književnicima iz cijelog regiona koje upoznaje na regionalnim književnim festivalima, jer, kako objašnjama, na taj način šire se dobre ideje. I dok promoviše svoju četvrtu zbirku – najprije u Podgorici, a sjutra u Novom Sadu i u subotu u Beogradu, Enesa Mahmić ima u glavi i petu. Boravila je zahvaljujući svom fakultetu mjesec dana u Kini. Utiske iz ove velike zemlje već je stavila na papir. Ali, neće žuriti sa objavljivanjem. Jer, kako je objasnila…
- Sačekaću sa ovom knjigom. Strah me je od skribomanije – kazala je Enesa Mahmić.
Enesa Mahmić je pored nagrade Ratkoviećevih večeri poezije dobila i nagradu „Aladin Lukač”, priznanja sa Festivala poezije mladih Vrbas, nagradu edicije „Prvenac SKC Kragujevac 2015”, te zlatnu plaketu „Sosed tvojega brega 2016”.
S.Ć.