Radovi akademske umjetnice Milice Golubović tematski su raznoliki, a neka njihova zajednička spona je univerzalna nit introspekcije i samorefleksije odnosa čovjeka prema samome sebi, svijetu i okolnostima u kojima se nalazi. Prethodne dvije godine učestvovala je u grupnim izložbama Kotorski vizuelni umjetnici, a izložbom „U pravcu sunca” prvi put se samostalno predstavlja u rodnom Kotoru.
Njeni radovi su pojedinačno izlagani i na drugim izložbama, a ovdje su prvi put objedinjeni u jedinstvenu postavku.
– Uvijek je lijepo predstaviti se publici u okolnim zemljama – kaže 28-godišnja umjetnica Milica Golubović u razgovoru za „Dan”. Za nju je najvažnije „da se trudimo da na ličnom planu uvijek budemo bolji, svjesniji i samosvjesniji”.
Članica je ULUPUDS-a od 2017. godine. Završila je osnovne četvorogodišnje studije grafičkog dizajna i vizuelnih komunikacija 2012. godine, a potom i master studije 2014. godine iz oblasti ilustracije u okviru modula Grafika i knjiga na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Radi za izdavače, uglavnom po ugovorima o autorskom radu, pretežno se bavi digitalnom ilustracijom, ali ne zapostavlja ni klasične tehnike, grafiku-linorez, akril, gvaš... Učestvuje na međunarodnim konkursima i festivalima ilustracija, kao što je bio prošlogodišnji Festivala ilustracije „36 Mountains” u Zagrebu, a sredinom oktobra očekuje je Bijenale ilustracije u Ljubljani, u Kinu Šiška.
· Da li se Vaše porijeklo iz Boke Kotorske prepoznaje i kroz Vaše radove, s obzirom da živite i stvarate u Beogradu?
– Na mojim radovima se dosta vidi taj mediteranski uticaj, mislim da ko god se rodi ovdje, to nosi stalno sa sobom gdje god da ode. To je jako bitno i ljudi to prepoznaju uvijek, kao nešto drugačije od onoga čemu su oni bili izloženi dok su odrastali.
· Dobili ste plaketu velikog bijenala ilustracije 48. Zlatno pero Beograda, Nagradu iz fonda „Beta i Rista Vukanović“ za najbolje ostvarenje u oblasti grafike u toku master studija i priznanje na 5. Festivalu ilustracije knjige „BookILL Fest“. Da li je ilustracija Vaš način da se borite za to svoje „mjesto pod suncem“?
– Ilustracija je moje primarno polje djelovanja do sad. Isto radim u digitalnoj tehnici, ali i u ovom slučaju koristim tehniku koja je bliska tradicionalnim, te ljudi nikad nisu sigurni da li je u pitanju akvarel ili drvene boje, čime sam tačno radila. Kad radim digitalno takođe crtam olovkom putem grafičke table koja onda prenosi pokrete ruke.
· Da li je moderna tehnologija preovladala nad upotrebom klasičnih, tradicionalnih likovnih tehnika u vizuelnom izražavanju umjetnika?
– Ima mjesta i za klasični likovni izraz, ali je digitalna umjetnost trenutno najzastupljenija, jer rokovi za izradu radova su jako kratki i naročito je pogodna kada treba da se rade izmjene, što mora brzo da se odradi. Digitalna tehnika nam olakšava posao.
· Kako vidite svoj položaj umjetnika u savremenom društvu?
– Pozicija mladog umjetnika nikad nije bila laka, mada se to nikad u istoriji nije mijenjalo, pa ni danas. Društveno uređenje je takvo da je dosta odvojeno od čovjeka i kulturna politika na ovim prostorima nije nešto što nam baš pomaže u našem položaju. Svako treba da se izbori za sebe i ta borba nikad nije bila laka, ni nama danas a ni ranijim generacijama. Ne postoji neko univerzalno pravilo povodom toga.
· Vidite li sebe kao ilustratora u budućnosti, koliko je to zanimanje traženo danas?
– U svijetu jeste, a savremeni način komunikacije nam omogućava da i na daljinu radimo za neke klijente koji nisu ovdje, već u drugim zemljama.
· Čime se trenutno bavite?
– Radim na nekom svom projektu, ali ne bih o tome govorila zato što me obavezuje ugovor. M.D.Popović