P
roslavljena srpska umjetnica, primadona Jadranka Jovanović, u radnu biografiju tokom protekle godine upisala je brojne nastupe, koncerte u Srbiji, ali i širom svijeta. Najdublje impresije nosi iz Alžira i Kine, gdje je održala koncerte za pamćenje. Vjeruje da će takav biti i Novogodišnji koncert u Budvi, 1. januara, gdje će sa drugim umjetnicima nastupiti. Već po tradiciji, operska diva će svojim raskošnim glasom uveličati ovaj praznični dan i prirediti vrhunski događaj na radost Budvana i njihovih gostiju. Sa Jadranom Jovanović razgovaramo o predstojećem koncertu u Budvi, o godini za nama i onome po čemu će je naša sagovornica pamtiti...
● Kako biste najavili predstojeći koncert u Budvi? Šta za Vas predstavlja ovaj događaj i njegova tradicija?
– Sa velikom radošću mogu da najavim da će se u Budvi 1. januara održati Novogodišnji koncert po ugledu na onaj čuveni Bečki novogodišnji koncert. Divim se organizatorima, Gradu Budvi i Turističkoj organizaciji Budve, što su već navikli publiku kako budvansku, tako i iz ostalih krajeva Crne Gore i iz svijeta, da dolazi na ovaj veličanstven događaj. Publika se već edukovala, navikla na visoke standarde i ja sa najvećom radošću pozdravljam to što se iz godine u godinu dešava u Budvi. Publika će uživati uz vrhunske izvođače i program popularne klasike, od operskih arija, kancona, filmske muzike, mjuzikla. Biće to jedan divan poklon za Novu godinu, divno druženje uz muziku za nas izvođače vrlo rizičan. Sjećam se da je jedne godine bilo toliko hladno da sam mislila da neću izdržati. Sa svakim uzimanjem daha, presjecao me je hladni vazduh i pomišljala sam da više nikad neću zapjevati jer ću izgubiti glas. Bio je to najhladniji dan u Budvi možda u poslednjih sto godina. Ipak, zagrijala nas je publika i ljepota događaja, tako da je sve bilo prekrasno. Nadam se da sada neće biti toliko hladno.
● Po čemu ćete pamtiti godinu za nama?
– Godina za nama je za mene bila intenzivna, kao gotovo nijedna do sada. Uostalom, ona i nalikuje na čitav moj život koji je poput buktinje koja plamti svih ovih godina noseći me u najnevgerovatnije predjele, iskušenja, situacije, događaje, počasti, prepreke. Svega tu ima, od udaraca do fantastičnih, neviđenih počasti. Vjerujte mi, za jedan život ovo je zaista, zaista mnogo. Imam utisak kao da sam do sada proživjela petnaest života. Tako i ova godina, čini mi se da je bila toliko intenzivna kao da je trajala deset godina. Ako krenem od samog njenog početka, pa do danas bilo je mnogo događaja da ukoliko bi ih nabrojila sve, razgovor bi trajao dugo. Svakako, početak minula godine upamtiću po svom nastupu u predstavi ,,Karmen” sa kolegama gostima iz Kine. Takođe, ono što pamtim iz 2017. a pamtiću cijelog života je moje gostovanje u Alžiru sa kojeg sam se nedavno vratila. Inače, pred sam kraj godine sam u veoma kratkom vremenu obišla četiri kontinenta. To je, naravno bilo veoma naporno, jer, treba izdržati ogroman psihofizički napor. Treba se sačuvati psihički, fizički, emotivno. Važno je sačuvati zdravlje, svežinu, jer posao kojim se bavim zahtijeva od mene da budem prije svega zdrava i koncentrisana. Zato sam zahvalna dragom Bogu što bdi nada mnom mnogo više nego ja nad samom sobom i koji mi izgleda baš sve što mi daje, daje s razlogom. Doduše, možda sam i ja dobra učenica jer oduvek sledim taj jedan put i svoje stavove i principe. Jedan od divnih darova kojima me je Gospod darovao jeste i gostovanje u Alžiru i moj nastup u njihovoj novoj zgradi opere, koju je nedavno Kina donirala narodu Alžira. Kinezi su izgradili velelepnu, božanstvenu zgradu opre koja ima hiljadu četiri stotine mjesta. Inače, ovo je drugo moje gostovanje u Alžiru. Tamo sam gostovala prije dvije godine, na inicijativu i u organizaciji Udruženja srpsko-alžirskog prijateljstva. Bio je to takođe divan događaj, iako u sjenci činjenice da tadašnje Ministarstvo kulture Republike Srbije deklarativno nije podržalo moje gostovanje. Utoliko veće je bilo iznenađenje za samu publiku nakon koncerta, jer su ljudi očigledno mislili da je riječ o nekom trećerazrednom umjetniku iz Srbije, čim uz njega ne stoji Ministarstvo kulture njegove zemlje. Nastupala sam u Konstantinu, istorijskom gradu, koji je 2015. bio svjetska prestonica arapske kulture. Mislim da sam bila jedna od tri ili četiri umjetnika koji ne predstavljaju arapsku kulturu. Veoma mi je drago da je za ovaj poslednji koncert u Alžiru stigao poziv od ministra kulture Alžira lično. Zato sam se sa velikom radošću odazvala. Inače, Alžir je zemlja u koju sam se bukvalno zaljubila, jer sam u njoj vidjela i doživjela mnogo toga lijepog. Moje iskustvo u Alžiru demantuje sve one koji sa predrasudama pristupaju afričkim zemljama i potcenjuju ih. Kada sam dobila poziv, predložila sam da koncert ne održim sama, već da sa mnom nastupi i kolega Oliver Njego, kao i direktor alžirske opera. To je bio jedan pravi vatromet evropske, alžirske kulture i srpske, naravno, budući da sam predstavila i našu, srpsku muziku. Veoma sa srećna što se sve stavilo u službu moje domovine. Svima je poznat moj stav prema mojoj zemlji i on se ne dovodi u pitanje. On je veoma iskren. Alžir je bio divna završnica godine gdje sam stekla mnogo prijatelja i gdje je Srbija blistala na najljepši mogući način.
● Šta je ono što je na Vas ostavilo najdublji utisak tokom 2017. godine s obuzirom da ste i članica srpskog parlamenta?
– Najgore je što ću pola događaja da zaboravim usled njenog intenziteta, ali, bez sumnje, ono što ću da upamtim je moj odlazak u Kinu, peti po redu, ovaj put kao člana parlamenta. Kad smo kod rada u parlamentu, koji je takođe obilježio moju radnu godinu, meni je parlament donio mnogo zanimljivih saznanja i učenja. Pošto sam mnogo radoznala i stalno učim, i imala sam prilike da dosta toga vidim sopstvenim očima, a moje učenje i moja interesovanja nisu limitirana i neće biti limitirana, dok sam živa. Da biste upoznali i proučili poslovnik parlamenta potrebno je zaista dosta vremena. Naučila sam dosta toga o ljudima, o komunikaciji, o sujetama, o ljubomori, o (ne)korektnosti. Upoznala sam i parlamentarce koji su na mene ostavili najljepši mogući utisak, kao osobe koje imaju stav, koje su obrazovane, koje umiju da se ponašaju u skladu sa momentom. Ima mnogo novih ljudi u parlamentu koji pripadaju jednoj novoj generaciji. Oni imaju bogate biografije i prije ulaska u parlament. Mislim da su oni najveći kvalitet parlamenta Srbije za budućnost. Bila sam počastvovana što sam kao predstavnik parlamenta određena kada je kineski predsjednik Si Điping dolazio u Srbiji, da budem domaćin ženskom dijelu delegacije, njegovoj supruzi i ostalim damama. Bila sam veoma srećna zbog toga budući da sam imala priliku da im pokažem svoju zemlju i sve ono što je u najljepšem svjetlu reprezentuje. Tako sam bila u prilici da sa našom delegacijom odem u uzvratnu posjetu Kini. Inače, u Kini sam gostovala četiri puta prije ove posjete, tako da imam veliko razumijevanje i veliku ljubav za ovu zemlju koji datiraju još od moje prve posjete Kini. Mogu da kažem da sam ushićena napretkom koji sam zapazila u odnosu na moju prethodnu posjetu. Fascinirao me je taj napredak, briga u zemlji, pogled u budućnost. Oni zaista gledaju mnogo napred i mislim da postaju svjetski lideri, spajajući maestralno dva sistema u jedan sistem koji je donio mnogo dobra njihovom narodu. U svim govorima njihovih lidera koje sam čula i koji se mogu čuti, nisam vidjela nikakvu težnju za primatom ili rivalstvo sa bilo kim, već samo duboku, iskrenu želju da svijet ide na bolje. Oni ne žele da se utrkuju već da i oni sami i drugi napreduju budući da su im potrebni stabilni partneri. Oni forsiraju upravo tu želju da pomognu drugima, da i druge zemlje idu napred. Ovo je jedan novi pogled na svijet i jedno novo liderstvo koje je za mene bilo veoma interesantno. Pored Alžira, ovo je bilo najinteresantnije iskustvo za mene u prethodnoj godini. Tokom ove posjete sam i pjevala, jer sam prije svega umjetnik. Moć umjetnosti je nemjerljiva. I iznad političke i svake druge moći.
● Kako bi glasila Vaša novogodišnja poruka čitaocima „Dana”?
– Smatram da je nezahvalno davati nekome poruke jer i ja sama ne dopuštam da mi se neko mješa sa bilo kakvim porukama u život. To mi je zalaženje u neko lično polje. Poruke s moje strane su uvek iste, i sa dvadeset, i sa trideset, i sa pedeset. Kad se neko trudi da duhovno uzrasta, kad hrli ka tome da duhovno raste iz minuta u minut i kad zna koje su mu poruke i stremljenja, on zna kojim putem treba ići. Nema nekog opšteg pravog puta. Pravi put je za svakog drugačiji, ali samo ako se okrenete sopstvenom duhovnom putu, to je jedini način da budete srećni, bez obzira na to šta se dešava oko vas. S jedne strane se ne usuđujem da išta poručujem drugima, ali koračanje kroz sopstveni duhovni razvoj je jedini put kroz život koji nam je svakom pojedinačno dat, jedini način da budemo srećni i da svoj život proživimo u harmoniji. Sreća je u našem duhovnom saznanju i poimanju svijeta kroz duhovne oči a ne kroz realne događaje. To je poruka i za Novu godinu i za sve nove godine, i za sve dane, i sve trenutke, onima koje volim želim da idu tim putem. Sve drugo je individualno i različito je za svakog od nas.
Mila Milosavljević


Prijem za ponos

– Održali smo dva koncerta, drugi u njihovom drugom po veličini gradu Oranu. Nevjerovatno je, mada možda i nije, da se posle više godina kockice sklapaju u korist Srbije, a to je da se ovo moje gostovanje dogodilo u vrijeme najvažnije posjete za Alžir, dakle posete francuskog predsednika Makrona i mnogo ministara, ministar kulture i ministar spoljnih poslova Alžira, ministar spoljnih poslova Gvineje, koji se zatekao u zvaničnoj posjeti Alžiru u to vrijeme, mnogi predstavnici diplomatskog kora. Ono što je najvažnije je da se u njihovom nacionalnom dnevniku, u najgledanijem terminu, koji bio posvećen dolasku francuskog predsjednika Makrona išao prilog o mom gostovanju odnosno o gostovanju srpskih umjetnika. Prilog se završio izjavom ministra kulture Alžira. Na to sam, zaista, veoma ponosna. Bilo je mnogo intervjua, naslovnih strana. Mogu da kažem da je Alžirom prošao tajfun zvani Srbija. Takođe, veoma sam ponosna i na to što je ministar kulture Alžira priredio večeru u moju čast. U moju čast prijem je priredio i srpski ambasador u Alžiru, što je veoma važno. Prijem je skrenuo pažnju na umjetnike iz Srbije i na događaj koji je odjeknuo u ovoj zemlji – rekla je Jovanovićeva.


U Budvi u 14 časova

– Novogodišnjem koncertu prethodio je koncert koji sam sa svojim kolegom Jovanom Kolundžijom u septembru imala u Budvi, u jednom divnom spoju violine i glasa sa čitavim nizom inovacija koje smo zajedno osmislili. Tako su organizatori poželjeli da dio programa izvedemo i 1. januara u 14 časova u Budvi. Moram da spomenem još i da sam imala divan koncert u Kotoru na samom početku otvaranja koncertne sezone. Kotor je poznat po izuzetnim umjetnicima koji imaju internacionalne karijere, po umjetničkoj školi koja je dala mnogo dobrih i talentovanih kompozitora i umjetnika – ispričala je umjetnica.