Novim skulpturama u kamenu naš vajar Saša Stanišić, dobitnik nagrada za vajarsko umijeće Cetinjskog likovnog salona i nadaleko čuvene Umjetičke kolonije u Danilovgradu, predstavio se poslije pet godina podgoričkoj likovnoj publici. Ova nevelika postavka koja broji svega devet skulptura (ali kakvih), privukla je brojnu publiku. Mnoge Stanišićeve kolege nijesu propustile priliku da svrate u galeriju „Centar” da bi vidjele njegove nove radove.
Postavku je otvorila slikarka Biljana Keković, koja je istakla da nas je Stanišić „obradovao svojom novom izložbom, drugačijom od svih koje smo do sada vidjeli”. Stanišićeva strogost prema sopstvenom djelu je dominantna, uprkos okruženju i vremenu u kojem nastaje, a njegova superiorna originalnost. Ona je istakla da su njegove skulpture uravnotežena jezgra, a punoća volumena, težine, šupljina i prorezi, klinovi... predstavljaju okosnicu Stanišićevog promišljanja o trodimenzionalnom obliku skulpture.
– Kamen ne laže, teško se savladava. On to uspješno čini, kao što to u prirodi čine sunce, more, munje, vjetar... – primijetila je Kekovićeva.
Stanišićev novi ciklus predstavlja koherentnu cjelinu, naglasila je Keković, zaključujući da skulpture za ovog vajara znače „i njegov ring i njegovo bojište” koje proizilazi iz dubine njegovog bića i ima zato istinski značaj u savremenoj crnogorskoj umjetnosti.
Stanišić škrt na riječima kad su mediji u pitanju i ovog puta ostao je dosljedan. Od onih je umjetnika koji, (valjda) smatraju da djelo govori više od riječi. No, nije bilo teško naći one koji su željeli da podijele svoje utiske sa čitaocima o novim radovima Saše Stanišića.
Jedan od njih je i doc. dr Drago Perović član Izvršnog odbora Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, koji je istakao da Stanišić tretira kamen kao mjesto susreta čovjeka na ovim našim prostorima sa prirodom i sa samim sobom.
– Stanišić tretira kamen kao nekog dragog, prijateljski raspoloženog prema nama, nekog ko se prepušta želji da ovladamo njime, jer je siguran u svoju snagu i izdržljivost, te je siguran da nećemo da ga ugrozimo. A, Saša svojim stvaralaštvom prepoznaje te granice, zna dokle smije da ide a da ne sruši stamenost kamena, a istovremeno da ojača sebe i nas da postanemo poput kamena, stameni i jaki – kazao je Drago Perović.
Riječ o izložbi želio je da podijeli i njegov kolega, vajar Željko Reljić, koji sa Stanišićem već dugo druguje.
– Možda sam malo subjektivan, ali ova izložba je za mene prijatno iznenađenje. On se predstavlja tek kada njegovi radovi postanu cjelina. Njegova svedenost na prvu loptu, ta jednostavnost, uvodi nas u priču koja je zbilja jako složena, a rezultat je velikog istraživačkog procesa kom Saša pristupa. Rijetkost je danas da jedan vajar radi isključivo u kamenu. Ali, Saši je to u prirodi od samog početka karijere – ocijenio je on.
Grafičar Veljo Stanišić je istakao da je i iznenađen i oduševljen onim što je njegov prezimenjak pokazao na novoj izložbi.
– Saše nema, nema, pa se pojavi sa iznenađenjima koji postanu i kulturna i estetska činjenica. Baš sam iznenađen potpunom promjenom svog umjetničkog jezika, te je sa biomorfnih formi prešao na apstraktne strukture – nije krio ushićenost naš ugledni grafičar.
Radovi Saše Stanišića, koji je diplomirao na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju vajarstvo u klasi prof. Pavla Pejovića, gdje je i magistrirao, kod prof. Predraga Milačića, može se vidjeti u galeriji „Centar” narednih 15 dana.
S.ĆETKOVIĆ