Na programu petog dana manifestacije „Dani ruske duhovnosti i kulture” promovisana je knjiga „Rusi u Crnoj Gori – Ruska emigracija u Crnoj Gori nakon Oktobarske revolucije i građanskog rata”. Knjigu je priredio Zoran Loktionov u izdanju NVO „Car Nikolaj” i preduzeće „Pegaz” iz Bijelog Polja. Knjiga je objavljena 2011. godine povodom obilježavanja 300 godina uspostavljanja poličkih kontakata Crne Gore i Rusije. Promociju u Herceg Novom, gdje je bilo najviše izgnanika, priređuju u godini kada se obilježava vijek od Oktobarske revolucije. O zbirci dokumenata govorila je književnica Olivera Doklestić naglasivši da je ovo knjiga tuge, a mnogo manje naslov „slave radosti života i opstanka”.
– Rastačući se, Rusija je gubila veliki dio svoje elite, a druge zemlje među kojima i naša nekadašnja država dobila je nesagledivo mnogo u svim oblicima društvenog i privrednog razvoja. Ti došljaci uticali su snažno na našu kulturu, prosvjetu, obrazovanje, građevinarstvo. Kralj Aleksandar je bio naročito sklon ruskim izbjeglicama zbog podrške i pomoći ruske krune Srbiji tokom Prvog svjetskog rata – rekla je Doklestićeva. Ona je dodala da dolazak ruskih izbjeglica u Boku nije slučajan, jer tu su bile stare tradicionalne veze s Rusijom. Boka je bila premalena da za kratko vrijeme primi i osmisli život brojnim useljenicima koji su do tada živjeli u drugim uslovima i okolnostima i mnogo bolje od najimućnijeg dijela ovog stanovništva. I pored svih problema i neizvjesnosti osnivali su svoje klubove i čitaonice, organizovali su humanitarne akcije i njegovali kulturu i duhovnost. Od prvog momenta kada su kročili na tlo svoje nove zemlje, njihove vođe, pa i svako za sebe je razmišljao o svojoj crkvi i vjeri. Imali su svoj „Almanah” predstavljali su svoj život, podsmijavali se sopstvenim prilikama i neprilikama, te kroz karikature, šalu i ironiju napravili spomenik ruskoj koloniji u Herceg Novom.
– Kada je 2005. godine filatelističko društvo „Igalo” obilježilo 70 godina izlaženja prvog broja stručnog filatelističkog časopisa „Rossika”, koji je izlazio u Igalu bio je to prvi zvanični pomen Rusa u Novome, nakod Drugog svjetskog rata. Časopis je jedna od najsvjetlijih tačaka ruske bjeloemigrantske zajednice u Crnoj Gori i Boki, zahvaljujući strastvenom filatelisti, pukovniku Arhangelskom. Sada, kada znamo ko je sve bio među Rusima u Igalu i Herceg Novom, ne čudi nas rođenje „Rossike”. I ovo predstavljanje knjige o njima Zorana Loktionova je čin skidanja prašine sa njihovih imena i naša zahvalnost svima njima, pojedincima, koji su stiglu u Igalo, Boku i Crnu Goru nakon Oktobarske revolucije – rekla je Olivera Doklestić.
Protojerej-stavrofor Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije, kazao je da je od Adama do danas u temelju čovjeka da luta. Čovjek je stalni prognanik. Ovo rusko stradanje je s druge strane oplemenilo sredine u koje su stigli. To najbolje pokazuje primjer Boke i na to na svakim slovom podsjeća i ovaj naslov.
Govoreći o naslovu koji je pripremio i objavio prije sedam godina, a priprema i novo uz pomoć Ministarstva inostranih poslova Ruske Federacije, Zoran Loktionov je naglasio da je cilj ove publikacije bio da pokaže gdje su danas u Crnoj Gori potomci ruske emigracije kojoj i sam pripada. On je zahvalio svojim saradnicima, posebno Novljanki Mariji Crnić Pejović koja je najviše pisala i od zaborava otrgla dio života ruske emigracije u Herceg Novom. O ovoj knjizi i mjestu ruskih prognanika poslije oktobra 1917. godine govorila je i Nevenka Mitrović, direktorka Biblioteke Herceg Novog, ustanove koja čuva imena ljudi koji su pomogli i afirmisali kulturno-prosvjetni i privredni život Herceg Novog.
Z. Šakotić

Starovremenske spahije

U Dvorani „Park” u okviru „Dana ruske duhovnosti i kulture” u Herceg Novom odigrana je predstava „Starovremenske spahije” reditelja Georgija Vasiljeva u produkciji Pozorišta mladih iz Sankt Peterburga.
Predstava je rađena po istoimenoj knjizi Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. „Starovremske spahije” nisu samo djelo koje osuđuje lijenost i besmisleni način života, već nas istovremeno tjera na duboku zamišljenost nad pitanjima savremenog života, nad uzrocima te strašne praznine ljudskog postojanja. Gogolj je nevjerovatnom snagom svog talenta pokazao kako ljudi propadaju u uslovima nakaznosti života modernog društva, ali čak ni u tome ne gube ljudske kvalitete. Afanasij Ivanovič i Pulherija Ivanovna su divni ljudi koji su po svojoj prirodi nesposobni na bilo kakvo zlo, koji do te mjere žive jedno za drugo, da smrt jednog, predstavlja smrt i za ono drugo.