Postavkom „Forma” slikar i vajar Darko Vučković predstavio se poslije dvije godine podgoričkoj likovnoj publici skulpturama manjeg formata. One materijalizuju fluidne forme, trenutnu preokupaciju ovog umjetnika koji je poslednjih nekoliko godina kist i olovku zamijenio glinom. Notu multimedijalnosti ove izložbe u galeriji „Koncept art spejs” daje i kratki film „Gaia” (Zemlja), kratkometražno ostvarenje koje je na proteklom AVI festu nagrađeno prvom nagradom. Vučković bez riječi, u par kadrova, objašnjava svoju preokupaciju zemljom (glinom), način rada i tehniku koju praktikuje. Dinamika njegovih skulptura, koje često poprimaju zoomorfne oblike, izraz su Vučkovićevih istraživanja koja su ovog umjetnika odvela do trodimenzionalnih formi. Ovom ciklusu prethodi dugogodišnje bavljenje umjetnošću, prije svega slikarstvom i crtežom, ističe on za „Dan”.
– Riječ je o novoj fazi u mom radu. Poslednjih pet-šest godina se sve više bavim keramikom. Ovaj trodimenzionalni izraz prilično prati forme koje sam istraživao u slikarstvu. Ovo je eksperiment koji se nikad ne završava, jedan proces rada rađa drugi i vezan je za eksperimentisanje sa oblikom, bojom, načinima na koji se obrađuje glina... Mnogo stvari je upleteno, to je jedan veoma zanimljiv proces koji mi zaokuplja pažnju već duže vrijeme – objašnjava umjetnik.
Keramika je otvorena za eksperimentisanje, objašnjava ovaj umjetnik. To svojstvo je primjetno i na ovoj nevelikoj izložbi, pa publika ima priliku da vidi radove u prirodnoj boji gline, ali i djela koja su u boji. Riječ je o glazuri koja se, objašnjava umjetnik, dobija od određene smjese minerala koja se na određenoj temperaturi topi i tako „zastakljuje” skulpturu. U zavisnosti od hemijske forme zavisi boja skulpture.
Keramika je nepredvidiva, ističe Vučković, pa to pruža dodatnu draž umjetniku koji stvara u glini. Naime zemlja-glina je takav materijal da umjetnik samo djelimično može da je kontroliše.
– Uvijek ima iznenađenja, u zavisnosti od materijala, uslova koji nisu uvijek isti kao u laboratoriji... – kaže on.
Na opasku da je neobično da jedan vajar u zemlji kamena posegne za glinom, Vučković ističe da je njegov izbor vjerovatno povezan sa slikarstvom, koje je završio na cetinjskoj likovnoj akademiji u klasi profesora Dragana Karadžića.
– Boja, linije... to je ono čega ima i u slikarstvu i u keramici. Keramika je podatnija od kamena, brže reaguje na promjene. Ona traži drugačiji pristup. Nekako je prirodnija. Čovjek preko nje može da dođe brže do rezultata. Opredijelio sam se za glinu više umjetničkim instinktom. Prosto, imam potrebu da neke ideje materijalizujem. Moje zamisli se prirodnije izražavaju u glini nego u kamenu. Ali, to je nešto što ide spontano. Interesovanje za keramiku vezano je za moju ljubav i posvećenost prirodi, u kojoj od malih nogu provodim dosta vremena. Keramika se prirodno meni približila, a ne ja njoj – ističe on. Smatra da nije moguće da se posmatrač „stavi u kožu” umjetnika i doživi ono što on proživljava tokom kreativnog procesa rada, ali postanje jednog umjetničkog rada, kaže on, omogućava da se približi tom stanju.
– Zadovoljan sam da moj rad pobudi interesovanje, izazove razmišljanje, zapitanost, pa i dobro raspoloženje – smatra Darko Vučković.
Ovo je još jedna u nizu samostalnih izložbi u Podgorici ovog umjetnika koji iza sebe ima niz učešća u kolektivnim postavkama u Crnoj Gori, Srbiji, Francuskoj, Portugalu, Kubi, Japanu... Vučković se usavršavao u Francuskoj gdje se bavio kompjuterski generisanom slikom, fotografijom i ekspermentalnim zvukom. Završio je specijalističke studije na FLU u Beogradu, kod prof. Zorana Vukovića. Član je ULUCG od 2002. godine.
S.Ć.