Brojni vjernici prisustvovali su juče svetoj arhijerejskoj liturgiji koju je povodom velikog hrišćanskog praznika Vaskrsa u Manastiru Svete Trojice u Majstorovini, kod Bijelog Polja, služio mitropolit Amfilohije sa vladikom Joanikijem i sveštenstvom.
Mitropolit je u besjedi nakon svete liturgije podsjetio na, kako je rekao, veliko djelo Bjelopoljca Isa Begovića, koji je u vrijeme kad su Njegušani i Cetinjani rušili Crkvu Svetog Petra Cetinjskog na Loćenu smogao snage da kaže da on to neće da radi.
– To je moja svetinja, i ja bi radije poginuo za nju, bile su tada riječi Begovića, podsjetio je mitropolit.
Prošle godine Begovićevom sinu, koji živi u Francuskoj, uručeno je odlikovanje Svetog Petra Cetinjskog, drugoga Lovćenskog Tajnovidca.
– To je značajno i treba da se zna, da je Musliman branio crkvu na Lovćenu i nije htio da je ruši. Časni i čestiti su to ljudi. Na sramotu ondašnjih Cetinjana i sramotu Njeguša, koji su učestvovali u rušenju crkve na Lovćenu. I godinama, evo, pokušavamo da je obnovimo i vratimo na Lovćen. Obraćao sam se predsjedniku, jednom i drugom, da se vrati crkva. Nijesam tražio nikakvu pomoć, već samo dozvolu. Pa da mi kamenje koje je na Ivanovim koritima, ja prvi, a vladika Joanikije će ponijeti drugi kamen, zajedno sa Cetinjanima na rukama, nosimo na Lovćen. Daj, Bože, da se to i dogodi – kazao je mitropolit Amfilohije.
Vladika Joanikije je u besjedi kazao da je Isus Hrist svojom smrću i vaskrsenjem obnovio ljudsku prirodu, našu savjest, naše zajedništvo. Vratio nas je sebi i u naručje Oca našeg nebeskoga, vratio nas je jedne drugima.
– Uzdigao nas je i u toj radosti se mi sabiramo na ovaj sveti dan, slavimo ovu svijetlu sedmicu. Svaki dan kao jedan dan. U ovaj petak, posebno pominjemo čudo izvora živonosnog istočnika u Carigradu gdje je podignut veliki hram još u petom vijeku. Kasnije je obnavljan i tu je čudotvorna voda iscjeliteljska. Zapravo, naša sveta vjera daje iscjeljenje i duše i tijela, od raznih bolesti, nemoći, trauma, muka. Ono što je najvažnije, naša sveta vjera nas objedinjuje u ljubavi.
Vladika je potom govorio o mitropolitu i njegovom djelu kojim je, kako je Joanikije naglasio, označio ovo vrijeme u kome živimo.
– Cijelu jednu epohu je označio zato što je Bogu služio, i samo Bogu slavu uznosio. Od ljudi ponekad bio i osporavan i pomagan i podržavan. I zato što je imao takav stav i takvo opredjeljenje, Bogu je dao da obilježi ovu epohu. I u Crnoj Gori i šire. Zato se veoma danas radujemo, što smo se ovdje sabrali. U ovoj obnovljenoj svetinji koja mora još da se obnavlja. Ali, obnova je pri kraju. Daće Bog da se u potpunosti obnovi i osvešta. Već je mnogo urađeno. Znamo da je prvi kamen obnove u ovoj svetinji položio visokopreosvećeni mitropolit Amfilohije, zajedno sa blaženopočivšim našim prethodnim igumanom Joanikijem. On je, zaista ovdje sebe ugradio, i uvijek ga treba pomenuti, jer je sa velikom ljubavlju žrtvu prinio za ovu svetinju – besjedio je vladika.
Bjelopoljci su na ovaj način željeli da se posebno zahvale mitropolitu, rekao je vladika Joanikije.
– Da mu kažemo da je Crkvena opština Bijelo Polje za poslednje vrijeme obnovili 14 kuća, onima kojima je trebalo. Nekome je izgorjela, nekome se srušila, a neko je nije ni imao. Ali, Crkvena opština je pokrenula veliku akciju. Pomagali su Bjelopoljci, ali uvijek je pomogao i mitropolit. Sastradavajući sa sirotinjom i onima kojima su milost i pomoć Božja potrebne. To je naša velika radost, što smo uspjeli da utješimo one kojima je najviše pomoć bila potrebna. Naravno, nijesmo mogli sve, jer ima puno onih kojima su potrebne naša ljubav, pomoć i pažnja. Dali smo svoj doprinos. Posebno zahvaljujemo mitropolitu koji je od početka do kraja, i u obnovi ove, ali i ostalih svetinja i naročitio za obnovu kuća naše braće i sestara, učinio ljubav i dao veliku pomoć. Neka ga Bog blagoslovi i neka mu da snage, da nosi svoje breme.
Mitropilit Amfilohije, kako je besjedio vladika Joanikije, nosi Crnu Goru na svojim plećima.
– Nije mu to breme lako, ali Bog mu daje snage pa izdržava i nosi. I nas, i sveštenstvo i narod. I samo da mu zablagodarimo i zajedno sa njim se pomolimo onome ko je pobijedio smrt i darovao nam život, gospodu Isusu Hristu kojeg zajedno slavimo, veličamo i vaskresenje proslavljamo – zaključio je vladika Joanikije.
M.N.