Aprilski broj časopisa „Sveviđe”, čiji je izdavač Eparhija budimljansko– nikšićka, predstavljen je u Nikšiću u okviru duhovno– kulturne manifestacije „Dani Sv. Vasilija Ostroškog”. „Sveviđe” se objavljuje već šesnaest godina i namijenjen je za vjeronauku, hrišćansku kulturu i život crkve, ali se u njemu mogu pročitati i tekstovi koji se odnose na aktuelne teme, kako u Eparhiji tako i u ostatku Crne Gore, poput pitanja jezika, pisma, identiteta i tradicije.
– „Sveviđe” sabira jednu duhovnu istoriju bar polovine Crne Gore, i oslanja se na tu dubinsku, najdublju vertikalu i na njenu obnovu. Obrađuje, osim crkvenih dešavanja, i aktuelne teme, ne oslanja se znači samo na arhivu, na ono što je bilo, već se oslanja i ostvaruje kontakt sa našim istinskim, svakodnevnim i epohalnim problemima. Tako da je ovaj časopis jedan ljetopis Eparhije koja se intenzivno obnavlja i koja angažuje ljude iz cijelog srpskog kulturnog i duhovnog prostora, rekao je na promociji u Slovenskom kulturnom centru književnik Milutin Mićović. Podsjećajući da se naredne godine obilježava osam vijekova od utemeljenja Eparhije, protojerej Miodrag Todorović naglasio je da od Sv. Ćirila i Metodija pa do danas nije bilo kulture a da nije bila hrišćanska. Jedan čovjek i jedan narod, kazao je on, mogu napraviti kuću samo na jednom temelju, a prepravljanjem tih temelja samo se može napraviti kula od karata koju svaki vjetar može da ponese.
– Da je to tako upravo nas „Sveviđe” podsjeća da sve što je nastalo na ćirilo– metodijevskim temeljima ono ima kontinuitet, čvrstinu i ono nije krhke građe, rekao je protojerej Todorović. Za profilisanje „Sveviđa” koje je po mnogo čemu važno glasilo obnovljene Eparhije, sadašnji urednik đakon dr Nikola Marojević zahvalio se prvim urednicima časopisa, pokojnim Dragiši Madžgalju i Vlajku Ćulafiću. Njihova imena, istakao je on, upisana su u pomenik zaslužnika Eparhije, naše srpske prosvjete i svetosavske kulture.Teme koje nalaze svoje mjesto u „Sveviđu” na neki način „same dolaze”, poput pitanja jezika te „najintimnije kuće našeg unutarnjeg postojanja”. U broju posvećenom ćirilici i njenom značaju za srpski rod i za život svakog čovjeka smo vidjeli koliko je važno sačuvati kontinuitet i čuvati predanje.
– Tu je ključna uloga crkve božije, time se čuva identitet svakog čovjeka. Ne možemo slučaju, i tzv. „slobodi izbora” prepustiti pitanje identiteta. Moramo znati ko smo, šta smo, odakle smo i kuda idemo. To se mora prenositi djeci. Stoga je velika odgovornost pred nama roditeljima, nastavnicima i sveštenicima. S neistinom nema nikakvog kompromisa. Jedna je istina božija i pravda božija, a svaki narod je izabrani narod. Srpski narod je u prošlom i ovom vijeku izabrani narod božiji. Izabran je svojim stradanjem za istinu i pravdu božiju, istakao je đakon dr Marojević.B.B.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
