Sanjati i slikati, sanjati stihove, i odsanjano prenijeti na platno, na papir, kao sliku i kao riječ, pošlo je za rukom slikaru Milutinu Obradoviću. A, san, živ je, iako nije java. Njegove vjetropiraste ruke dopiru i do jave, i preko nje. Zakriljuju je. Daju joj lakoću potrebnu i njoj samoj da prevaziđe sve ono što ne bi htjela da joj se desi, da vidi, da preživi… Ali, i da ima s kim da podijeli i ono što je raduje, odakle i ona sama crpi snagu… I zato ne čudi, što su na slikama, kao u ruskim skaskama, konji, nakićeni, gizdavi, zamišljeni, koji vas gledaju onim svojim i toplim i ponekad plahim očima, u koje utonete, jer iz njih izvire ljubav, a i pametni su ti konjići, kao Konjić Grbonjić, znaju da otkriju, ali i sačuvaju tajne… Baš kao u snu. To i asocira naziv Obradovićevog ciklusa slika „Običan malecki san” s kojim je obišao Crnu Goru i region, kao i Evropu, a kome je prethodio ciklus „Dodir za ljubav”, takođe odlično prihvaćen i kod publike i kritike. No, zbog pandemije sve se malo usporilo, odložilo…
• Na čemu trenutno radite? Koliko je ovo stanje izolacije uticalo na Vaš rad, ali i na Vašu kreativnost? Gdje ćete uskoro izlagati? Da li pored planova imate i neke želje po tom pitanju?
– Trenutno radim na pripremi izložbe koja će nakon što ovo prođe biti održana u Zagrebu, a nakon toga u Beogradu. Svi moji izlagački planovi za 2020. su malo promijenjeni i ko zna zašto je to dobro. Neka se okrene planeta jedan krug bez nas, onako na ler, i vjerujem da će se sve stići na vrijeme, što naravno treba da se dostigne. Još uvijek iščekujem Zagreb i Beograd, ali biće što biti mora. U pripremi je i virtuelna izložba pod nazivom „Običan malecki san” koja će od oktobra moći da se pogleda na mom sajtu. Izolacija izazvana korona virusom po mene bila je vrlo plodonosna. Motivacija je bila na visokom nivou, a i pero i pisana riječ vjerno me služila.
• Znači li to da će sada više doći do izražaja pjesnik? Da li je došlo vrijeme za objavljivanje knjige poezije, iako Vaš stihove možemo čitati i na internetu?
– Pisanje me potpuno obuzima. Strahujem da sam u poeziji iskreniji nego u stvarnom životu. Što se tiče objavljivanja knjige, postoji ideja, ali sa druge strane ja sam od onih koji vjeruju da sazrijevanje daje sočan i ukusan plod, tako da ću najvjerovatnije još malo sačekati sa ovom vrstom mog predstavljanja.
• U Crnoj Gori otvorene su galerije i muzeji. Što očekujete? Da li će posjeta sada biti veća u odnosu na ranije, kada je otvaranje bilo glavni događaj, a cijela izložba bi prolazila u sporadičnim posjetama?
– Jako me raduje otvaranje galerija i muzeja. Smatram da ako određene izložbe imaju snagu da privuku publiku one će to uvijek činiti kao što su u prošlosti činile. Naša likovna publika stvorila je naviku da svojim prisustvom naglasi čin svečanosti otvaranja izložbe, ali, da bi se to promijenilo i da bi izložba bila u svom kontinuitetu posjećena, smatram da edukacija mora proći kroz institucije.
Ž.JANjUŠEVIĆ

Komunikaciona moć
• Slažete li se da se Internet pokazao nekom vrstom oruđa koje je čovjeku u ovo doba izolacije, nametnutog nam od prirode, ipak omogućilo da pokaže da postoji, da ostvari svoju vidljivost u svijetu, pa tako i umjetničku vidljivost?
– Internet ima svoju komunikacionu moć i svakodnevno dokazuje da nadmašuje sve ljudske zamisli ako je riječ o pristupu i prisutnosti ka bilo čemu pa i prema samoj umjetnosti. Sve je uslovno zdravo i hranljivo za ljudski um ako se naravno konzumacija dovoljno dobro dozira. Internet u ovom periodu korone je donio onoliko dobra koliko je neko dobroga želio da pronađe. Isto tako donio je lošeg onoliko koliko je neko lošeg htio da pronađe. U svakom slučaju, bio je i anđeo čuvar i đavo pogubnik u ovom groznom periodu korone.