Operska pjevačica, sopran
Marijana Šovran ovih dana priprema program za solistički koncert u Beogradu, koji planira za kraj novembra. Polufinale takmičenja u Češkoj, u kome je trebalo da učestvuje, otkazano je zbog tamošnje teške situacije izazvane kovidom - 19. Nije imala mogućnost da putuje, nastupa nije bilo preko ljeta, a ni sada koncerata nema. Zbog svega toga dešava se da je manje motivisana za rad, jer nema dovoljno satisfakcije, ali uprkos svemu, Marijana redovno radi na sebi, nadajući se da će se i to uskoro promijeniti.
– Svakako da je ova situacija otežavajuća. Imam osjećaj kao da žele da ugase kulturu. Ali, to se ne smije desiti! Umjetnost je empirijski značajna kao i potreba za umjetnošću, ljudskom kreativnošću. To je ono što održava čovječanstvo, kaže Marijana koja je nedavno, prvi nastup nakon višemjesečne pauze zapjevala u Herceg Novom na koncertu „S ljubavlju profesorici Dari”. Prije toga je polovinom septembra nastupila na humanitarnoj izložbi amaterske slikarke
Dijane Đorđević, gdje je u neuslovnom prostoru pjevala „a capella” bez klavirske pratnje.
– Nastup na koncertu u čast maestri
Darinki Matić-Marović za mene je još jedno oživljavanje divnih uspomena, nas koji smo imali privilegiju i čast da proživimo sa njom. Nastupala sam par puta solo sa njenim akademskim horom „Obilić/ Krsmanac”. To je bilo nevjerovatno iskustvo. Bila je stroga, osjećala sam strahopoštovanje u radu sa njom. Zahvalna sam joj zbog toga. Iako sam imala priliku da nastupe sa njom iskusim svega nekoliko puta, za mene je bilo dovoljno i neprocjenjivo. Često mi odzvanjaju neki njeni savjeti u vezi sa scenskim nastupom, baš u trenutku kad to radim na sceni. Žao mi je što buduće generacije neće imati jednu Daru, bar na jednom nastupu da vide šta znači visoki profesionalizam, kaže Marijana u razgovoru za „Dan”.
Rođena u Kotoru, gdje je završila Muzičku školu i paralelno Gimnaziju, Marijana voli da kaže da je „ponikla iz hora `Jedinstvo`”. Objašnjava da je upoznala dirigenta - profesora
Mihajla Lazarevića sa svojih šest godina, kada je sa braćom
Nikšom i
Mirkom prvi put došla na probe hora SPD „Jedinstvo” „da im smeta”.
– I, zaista, smetala sam dok su oni pjevali, ja sam izmišljala tekst i pjevušila uz njih. Onda me prof. Mihajlo pozvao da stanem pored klavira i provjerio moje glasovne i intonativne sposobnosti kao i osjećaj za ritam. Nakon toga uslijedio je upis u muzičku školu, malo kasnije i upis u dječiji hor kod popadije
Ivane Krivokapić. Kada sam napunila 15 ili 16 godina prešla sam u veliki hor. Profesor mi je često davao da nastupam solo sa horom i smatram da mi je to veoma pomoglo u razvoju kao solo pjevača. U velikom horu sam pjevala 10 godina. Kada sam završila studije, ostala sam da živim u Beogradu, te više nisam mogla da nastupam sa njima. Ali, kada ima prilike za ostvarenje nastupa, rado to činim, kaže Marijana.
S obzirom na sadašnju epidemiološku situaciju, srećna je, kaže, što je zdrava i što su zdravi njeni bližnji, jer srećnom je čine male stvari, pri čemu opersko pjevanje zauzima glavno mjesto u njenom životu.
M.D.Popović
Porodica da bude složna– Veoma mi je bitna sloga u porodici, među prijateljima i uopšte među ljudima. Takve stvari treba da nam budu životna vodilja. I srećna sam kada mogu da radim i bavim se svojim poslom. Živim za umjetnost, to je ono što me ispunjava, za šta sam predodređena. Puno je poteškoća na ovom mom putu, ali to je moj životni poziv od kojeg ne želim odustati, jer ga volim, ne smijem, jer bih iznevjerila samu sebe, dijete Marijanu, koja je sa svoje tri godinice rekla da će biti umjetnica. Neću da odustajem od svog puta, jer bi to bio grijeh prema daru koji mi je na rođenju dat, poručuje operska umjetnica Marijana Šovran.
)){kind=small}
