Bračni par David i Nataša Siništaj iz sela Dušići već deset godina proizvode zelenu salatu u plastenicima. David Siništaj ističe da je prije deset godina, kad je počinjao imao jedan plastenik od hiljadu kvadrata, a danas nekoliko njih na 5.000 kvadrata, te da planira da proširi proizvodnju. Kako kaže, ako želite kvalitetno da se bavite plasteničkom proizvodnjom mora dosta da se radi i ulaže.
- Realna računica je da bi trebalo od 40 do 45 eura da uložite po kvadratu u plastenike da bi počeli da se bavite ovim poslom, ne računajući izgradnju bunara jer kod nas otprilike svako domaćinstvo ima već bunar. Zna se da ovdje ako nemate vodu ne možete ni razmišljati o bilo kakvom upuštanju u ozbiljniji posao ili proizvodnju. U tu računicu spada i sistem za navodnjavanje sa pumpom koja otprilike košta od 1.000 do 1.500 eura, tu su i crijeva koja treba da se sprovedu a koja po dužnom metru koštaju otprilike tri do četiri eura, ventili, raznorazni priključci. Slijede folije za zemlju koje pomažu da salata raste kako treba. Mora se računati i na prostor za proivodnju rasada ako ne onda se kupuje gotov rasad - poručio je Siništaj.
Kako kaže, nerentabilno je da plastenici tokom zime stoje prazni tako da se trude da proizvode tokom cijele godine da bi bili konkurentni.
- Plastenici uvijek moraju biti puni. Kad je sadnja ili berba angažujemo nekoliko radnika, mada u principu nas dvoje radimo većinu posla sa još jednim radnikom. Ima ljetnje i zimske salate i sadi se cijele godine samo što salata ljeti baš brzo raste pa je teško ispratiti - kaže Siništaj.
Velika je razlika, priča David Siništaj između plastenika nekada i sada.
- Velika je razlika. U početku su plastenici bili ručna izrada za koji vam niko ne može izdati atest, a danas je to već drugačije. U pitanju su montažni plastenici, puno kvalitetniji i izdržljiviji, od nerđajućeg čelika, znatno visočiji. Atest za plastenik je neophodan standard i garancija da će objekat izdržati vremenske nepogode, kako bi proizvodnja koja se podržava bila održiva. Moji plastenici su izdržljivi na 90 kilograma snijega, međutim pretprošle godine je snijeg padao četiri, pet dana i napadalo više od 2,5 metra snijega kad mi se jedan plastenik srušio sa sve konstrukcijom, drugi djelimično i onda sam ja uzeo nož, svaki najlon pocijepao i pustio snijeg da padne unutra i spasio konstrukciju jer bolje je spasiti konstrukciju i pocijepati 5.000- 6.000 eura najlona nego 200.000 eura konstrukcije - priča Siništaj.
Ove godine kreće u dezinfekciju zemljišta.
- Zato sam i zasadio samo zelenu salatu inače bi već bio pripremljen rasad za krastavac. Poslednja salata bude ubrana oko 1. marta, što je dobro jer se dezinfekcija uspješnije radi početkom ljeta, u junu kad su veće temperature. Sva ta gljivična oboljenja koja su u zemlji izlaze na površinu kad je toplo pa se bolje dezinfikuje. Posla ima uvijek, što više radite uspješnije je i veća je zarada - iskren je Siništaj.S.R.
Preko Ipard lajk projekta do novih ulaganja
David Siništaj će konkurisati i za IPARD lajk projekat za još 2.000 kvadrata plastenika. Kako je kazao, sva dokumentacija je spremna, čeka se samo atest iz inostranstva da bi procedura bila privedena kraju.
- Čim dobijemo atest, firma odavde nam uvozi te plastenike, ugrađuje i sve ostalo, tako da računamo dan, dva da nam je potrebno još da se sve to privede kraju. Brzo će to biti. Za tržište ne brinem jer nam Voli otkupljuje sve, zato sam se i usudio da proširim proizvodnju - kaže Siništaj.