Odužila se rekonstrukcija Ulice Radosava Burića što je zadalo muke građanima. Kako kažu, radovi su počeli sredinom juna, a ni posle četiri mjeseca ne privode se kraju. Iskopani kanali, kablovi i cijevi koje vire iz njih, mašine i radnici na sve strane, makadam, prašina i buka, su slika u ulici već nekoliko mjeseci. Mještani ne kriju da su već postali nestrpljivi jer se radovima kraj čak ni ne nazire. Jedna od mještana ulice Vera Pejović ističe da je od radova dobila više štete nego koristi, oštetili su joj ogradu sa obje strane imanja, postavili stub za rasvjetu gotovo ispred kapije, a pokušali su čak i kontejner.
- Svi nas pitaju kako se snalazimo u ovakvoj ulici i svima isto kažemo, nikako. Sasvim slučajno sam noć prije početka radova izvela automobil iz kapije, inače bi ostao zarobljen evo više od tri mjeseca. Svi imaju neki problem, zgrade preko puta pogotovo jer su svi kablovi i sve cijevi u ulici postavljne, postavljane na samo 20 centimetara od asfalta pa kad se počelo sa rekonstrukcijom nekoliko puta su kidani. Haos. Na kapiju su mi bukvalno postavili stub za rasvjetu i kontejner pa sam tražila da ga izmjeste i stvarno jesu, onda su mi oštetili ogradu sa obje strane. Jednom sam čak i zvala Komunalnu policiju, više nisam znala šta me čeka. Šta god se uradi, radnici kažu to je od javnog interesa. Sve ja to znam - priča Pejović.
Kako je kazala, zna tačno odakle dokle je njeno imanje i neće dozvoliti da joj to iko poremeti.
- Kad sam se doselila ovdje, među prvima, ‘63 godine morali smo da ogrdimo imanje i to iskključivo zelenom ogradom. Sad su nam poremetili i ogradu i prilaz kući kd su izdizali trotoare. Kažu mora biti širine tri metra i sve ja to razumijem ali moraju i oni biti malo obazriviji - kaže Pejović.
Parkiranje u ulici im je kaže još i najmanji problem.
- Najveći mi je problem što sad moraju i drva da mi stignu, čekala sam do poslednjeg dana bukvalno nadajući se da će se radovi završiti pa da mogu sa kolima, ući u dvorište, ali ne dočekah. Zamolila sam ih bar prilaz da mi srede zbog drva da ne moram pješke da ih nosim jer sve nosimo tako mjesecima - kaže Pejović..
Da bi radovi u ulici već trebali biti gotovi, kazala je i Milanka Rajković. Kako je kazala, svakodnevno tom ulicom vodi djecu do škole i umjesto da se radovi ubrzaju oni su sve sporiji.
-Ljeto je bilo kad su ulicu počeli da rade, sad je već polovina oktobra a radovi nisu ni na pola. Dok su bili odmori, radovi su malo kome smetali, ali kad je počela škola, posao, nastao je pravi haos. U ovoj ulici je toliko važnih objekata, pa samo Kodra da je tu, dosta je, koliko naroda tuda prođe, a ne i ambasada i škola i vrtić na kraju ulice, zaista nevjerovatno da te radove neko ne progura. Dijete obično puštam samo u školu, ali zbog radova ne mogu već svaki dan odvodi i dovodi. Djeca kad su sama ili u grupi, pričaju, šale se, jure, ne mogu da razmišljam hoće li upasti u neki od kanala ili zapeti, pasti i povrijediti se. Sad će i ružno vrijeme pa bi zaista treblo ubrzati radove - poručila je Rajković. S.R.
Vrijedi čekati za lijepu ulicu
Zabjelčaninu Draganu Račiću ipak, radovi ne smetaju. Kako kaže, kad se ulica završi, radova se niko sjećati neće.
- Bitno je da se završi ulica. Prolazićemo dok god moramo na ovaj način. Radujem se što će ova ulica konačno pristojno da izgleda jer je dugo vremena bila u stanju kakvom nije baš primjereno da izgleda jedna ulica u srcu grada. Bila je nesređena i neuslovna. Sad već po obrisima možemo vidjeti da će to biti jedna lijepa, pristojna i prostrana ulica. Radovi traju dugo ali pretpostvljam da imaju opravdanih razloga zašto je to tako- kazao je Račić.