U zgradama starijim od 20 i 30 godina najveća muka stanara je održavanje liftova. Slike liftova sa polomljenim i išaranim vratima, staklima, propalog poda ili plafona, uništenih dugmića češće su nego slika pristojnog lifta. Da i od goreg ima gore dokaz su sivi soliteri na Pobrežju, gdje se prostor ispred lifta koji duže vrijeme nije u funkciji koristi tako što stanari uredno poslože drva za predstojeću grejnu sezonu ili tu odlože kadu, građevinski materijal i slično a sve kako bi oslobodili svoje stanove. Sve se manje vodi računa o očuvanju stambenih prostora pogotovo u stambenim zgradama a sve je više zagovornika da se takvo stanje promjeni. Ipak, rezultati izostaju.
Predsjednik kućnog savjeta sivog solitera u Ulici 4. jula Simka Smiljanić ističe da im veliki lift u zgradi ne radi već tri, četiri godine, te da ne postoji mogućnost da prikupe od osam do 11 hiljada eura za njegovu popravku. Kako kaže, sa stanarima često ne može da se dogovori ni da vrata lifta koji ne funkcioniše godinama, oslobode od stvari i predmeta a kamo li šta drugo.
- U zavisnosti od sprata, stanari često znaju da zagrade prostor ispred lifta koji ne radi, da postave drva za ogrev ili izbace neki materijal koji im nije potreban i na to ne mogu nikako da utičem. Pričam svima ali uzalud, nastavljaju da rade po svom. To zaista nije lijepo ali ja sa time nemam kud, njima ne smeta i to tako ostane. Zgrada i liftovi su nam stari 30 godina, nije to malo. Ja sam na devetom spratu i lift nam je zaista neophodan, a zgrada ima 12 spratova. Čim se pokvario veliki lift zvali smo firmu Vulin koja održava liftove međutim ponuda je bila sa nekim polovnim djelovima oko 8.000 eura a sa novijim 11.000 što mi nikako nismo mogli prikupiti - kazala je Smiljanić.
Kako je istakla, sve nade ulažu u manji lift.
- Fala bogu pa nas manji lift služi dobro, redovno ga održavamo a i što starije zgrade imaju po dva lifta, to je danas rijetkost prava. Juče sam morala i na manji lift da stavim natpis da ne zatvaraju unutrašnja vrata dok majstor ne dođe da ih popravi jer ih je neko razvalio noć prije. Lift nam je stvarno najpotrebniji, može i voda i sve da fali ali kad on ne radi, to je muka prava, bez njega se ne može. Zamislite par puta dnevno da morate pješke sići do prodavnice, posla, škole na kom god da ste spratu, nemoguće - kazala je Smiljanić.
Vlasnik licencirane firme za opravku i održavanje liftova „Vulin lift” Predrag Vulin ističe da je sigurno trećina liftova ugrađenih od 70-ih do 90-ih godina, danas privremeno ili trajno onesposobljena te da im je remont neophodan. Kako kaže, to je skoro 200 do 250 liftova od ukupno 700 do 800 liftova koliko ih ima po Podgorici a da su starijeg tipa.
- To su nekad radile firme „Končar liftovi” ili „Daka liftovi” i u to vrijeme su bili odlični. Ipak, vrijeme učini svoje a uostalom, svaki lift im garanciju odnosno upotrebnu dozvolu na 10 godina, nakon toga je potrebno raditi remont. Od novijih liftova, ugrađenih od 2000. godine do danas su većinom u funkciji, bar 90 odsto funkcioniše bez većih problema što je dobro - kaže Vulin.
On ističe da su najstariji liftovi koje oni održavaju u stmbenim zgradama u Ulici Vasa Raičkovića, kod Tehničke škole, u Ulici Đure Salaja, 4. jula...
- Remont nije jeftin i kućni savjeti često nemaju finansijskih mogućnosti da to urade jer su cijene od 10.000 do 15.000 eura. To nije mala svota novca i često se dešava da stanari nađu neku donaciju ili pomoć da poprave lift, dok pojedini nisu toliko snalažljivi. Oni prikupe za mjesečno održavanje od 25 do 60 eura i to je sve. Žele da im lift bude bezbjedan za putnike i da može da funkcioniše i to je sve. Međutim, to nekad nije dovoljno, pogotovo kad su u pitanju liftovi starije proizvodnje. Mi trenutno održavamo nekih 350 do 400 liftova i dešava se da godišnje imamo od dva do pet ugovora za remont. Što znači da su ljudi zainteresovani samo treba sloga stanara i malo bolja organizacija prikupljanja novca. Inače, ako je manji broj stanica u ulazu veći je iznos za remont i obratno - kaže Vulin.
S.R.
Gradnja novog lifta
jeftinija od remonta
Predrag Vulin ističe i da je montaža novog lifta par hiljada jeftinija od remonta ali da je procedura zahtjevnija, složenija i dugotrajnija te da se malo ko odluči za tu opciju. Kako kaže, dostina stanara uspije povoljno da nabavi rezervne djelove tako da njihova firma ugradi i to pa naplati samo ruke.
- Uvijek postoje dogovori ako ima prostora za to. U redovno održavanje spada podmazivanje, zamjena sijalica i sitne neke popravke, dok se za kontakte, pozivna dugmad i slično prave zasebne ponude i posebno se naplaćuju. Zakonski bi liftovi trebali da rade na 230 volti a naši rade od 190 do 200 volti i to takođe utiče na kvarove. Dešava se da na nekim starijim liftovima za mjesec dana intervenišemo i po deset puta. Opšte je poznato da ti stariji liftovi kad krenu da se kvare bukvalno idu redom, kvar za kvarom. Još je i naš narod takav da sve slabije vodi računa o tome pa iz problema nikako da izađu - priča Vulin.