Za mještane Ulice Đečević na Draču, poslednjih nekoliko godina je prava sreća naći parking mjesto. Kako kažu, ako ga nađu „iz prve” slave kao da su dobili na lotou. Nekadašnji mir i uživanje sada su zamijenile komšijske svađe, konstantni zvuk sirena automobila, psovke, zvanje specijalnog vozila „pauk”, prijave nadležnim organima i sve to zbog nepropisnog parkiranja. Mještani navode, da je sve počelo sa izgradnjom stambene zgrade na uglu sa Ulicom Oktobarske revolucije koja je napravljena bez ijednog parking mjesta. To je potvrdio i Dragan Marković, starosjedilac ulice.
- Tu sam preko 40 godina, rodio se i podigao, a sad podižem i djecu i dobro znam kako je ulica izgledala i funkcionisala nekad, a kako sada. Ne pamtim da je teže bilo naći parking nego u poslednjih nekoliko godina, od kad je napravljena ova zgrada na ćošku ulice. Niko nema ništa protiv zgrade, ali je pitanje ko je dozvolio da se zgrada radi bez parkinga. Nema nijedno parking mjesto, svi se parkiraju gdje stignu, ispred kapija, komšije su počele da se svađaju međusobno što nikad nije bilo. Ostavljaju se kola ispred kapija, pa ljudi ne mogu izaći iz svog dvorišta, čak su i znak postavili za zabranjeno zaustavljanje i parkiranje ali to niko ne poštuje jer baš nemaju gdje da ostave kola. Na sred ulice se parkiraju, nevjerovatno. Ni za pješake više nije bezbjedno - navodi Marković.
Iako nevozač, Zorica Pajović ne krije da je stanje sa parkiranjem i automobilima u ulici nepodnošljivo.
- Kad sam ja odrastala u ulici nije bilo ni petoro kola, mogli smo kolo igrati koliko je prostora bilo. Vremenom je to postajalo pravo naselje i to je dobro. Funkcionisalo se fino dok nam nije na ćošku nikla zgrada prije nekoliko godina. Napravljena je bez parkinga i to stvara kolaps. Komšija je čak postavljao nisku ogradu ispred ulaza zgrade jer bukvalno nisu mogli da uđu u zgradu. Sa balkona viču jedni na druge, nemoj tu ostavljati kola, šta se tu parkiraš, neko prećuti neko odgovori, svašta se dešava. Ima porodica koje imaju po dva, tri vozila i parkiraju se, a neko ko ima jedno nema gdje. Bratu redovno zatvore ulaz u dvorište pa ne može da izađe sa kolima, čeka dok se ljudi vrate nit se ko izvinjava nit išta. Najgore je što ni taksisti više neće da voze uveče ovuda jer mogu samo da se zaglave, pa krenu i onda nas ostavi na vrhu ulice, jer dalje ne može da prođe, i onda mi pješačimo. Zaista nevjerovatno koliko je taj parking problem- iskrena je Pajović.
Ipak, ima i onih kojima gužve ne smetaju poput Pavla Popovića. Kako je kazao, u svakom evropskom gradu su ulice u starom dijelu grada uske i jedva prohodne.
- Sve je do čovjeka. Mi ustvari sami sebi smetamo pa nam se pogrešno parkirana vozila i gužve u saobraćaju samo nadovezuju na to - kazao je Popović
S.R.
Ulica opasna i za pješake
Da ulica Đečevića više nije bezbjedna ni za pješake, potvrdila je i Mara Ljiljak.
- Od 1978. godine živim u ovoj ulici i stvarno je situacija sa parkingom iz dana u dan sve gora. Niko nije protiv gradnje i širenja naselja ali da se to radi smisleno, a ne da se sagradi zgrada pa onda da se misli o parkingu. To je trebalo obratno uraditi, sad se ljudima pišu kazne kad se parkiraju uz sopstvenu ogradu. Dešava se i da komšijama zatvore ulaz u dvorište pa ni sa svog parkinga ne mogu da izađu, to je još veća kazna. Neki parking se mora napraviti a gdje i kako to neko stručniji mora da riješi. Ako ni pješke ni taksijem ne možemo završiti posao, onda je muka - priča Ljiljak.