Dnevne novine „Dan” su u septembru prošle godine pokrenule javnu debatu da zgrada Umjetničke škole za muziku i balet „Vasa Pavić” treba da dobije status nepokretnog kulturnog dobra na osnovu inicijative arhitekte Andrije Markuša. Markuš je tražio da se zaštiti 48 djela objekata arhitekture 20. vijeka. Formirana je grupa koja je razmatrala svaki od tih objekata i kako su saopštili iz PG biroa, rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara, zgrada sada Muzičke a nekada Muške zanatske škole dobila je status nepokretnog kulturnog dobra od lokalnog značaja. Objekat i njegova zaštićena okolina u vlasništvu je JU Muzeji i galerije.
Nekada Muška zanatska škola, a sada Umjetnička škola za muziku i balet „Vasa Pavić” sagrađena je davne 1941. godine i djelo je autora Petra Periše Vukotića. Kako Andrija Markuš navodi u knjizi „50 neimara Crne Gore”, djela arhitekte Vukotića su od antologijske vrijednosti za Crnu Goru sa izuzetnim smislom za kompoziciju i detalj.
Markuš navodi u knjizi „50 neimara Crne Gore”, da su djela arhitekte Vukotića od antologijske vrijednosti za Crnu Goru, a odlikuje ih izuzetni smisao za kompoziciju i detalj.
– Na školi, koja je rijetko vrijedan objekat koji je ostao u Podgorici poslije bombardovanja je preoblikovan i aktiviran krov. Vukotić kod svih objekata sprovodi princip da im je donji dio od kamena, kao mjesto najvećeg ruiniranja, na kojem na Muzičkoj školi uvodi dodatnu ravan na prozorskim okvirima, koje, za isticanje i pravdanje tog postupka, razuđuje. Fasadni dio ovog objekta je sa dva po horizontali različito tretirana povezana nivoa, na koje je prenio ustaljenu borbu razbijanje većih fasadnih ravni, što je realizovano prijatnim zastojima u akcentiranim detaljima. Da ništa, i mimo tog ne ostane nedorađeno, masivni stubovi portala, u negaciji svoje masivnosti, svedeni su na „šiljke” poput štikle. Na ovim objektima se, kao u partiji šaha sve tačno nadovezuje na prvi potez, bez promašaja kojim bi se izgubila partija. Ako bismo u zamisli pokušali da nešto uklonimo, brzo bi nam se nametnulo da to vratimo da ne raspletemo što je sigurno povezano - kazao je Markuš.
On je naveo da arhitekta uvijek ostaje savremen, ako je pravi kao što je Petar Periša Vukotić.
– Kad prihvatimo kao nebitne tehnološke mogućnosti, to jest razlike primjenjenih materijala ovakve arhitekture tridesetih godina dvadesetog vijeka od današnje arhitekture, tada ćemo, izjednačenih pozicija i principa postupanja, doći do zaključka da je staro kao novo- da je preživjelo vrijeme- istakao je Markuš.
U rješenju Uprave za zaštitu kulturnih dobara piše da se uvidom na terenu, konstatuje njegova konstruktivna očuvanost.
– I pored intrevencija u unutrašnjosti, kao i dodavanja potkrovne etaže, objekat je u spoljašnjosti očuvao prvobitnu formu i proporciju, karakteristične arhitektonske elemente u dijelu otvora i ulaznog portala, autentičnu gradaciju materijala fasada po vertikali, krovni vijenac i slično– navodi se, između ostalogU cilju unaprjeđenja stanja tog kulturnog dobra, uvrđene su i mjere i režim zaštite, definisane kroz budući konzervatorski projekat.
– Kriterijumi na osnovu kojih su utvrđene kulturne vrijednosti navedenog kulturnog dobra su autentičnost i integritet, jedinstvenost i rijetkost u okviru svoje vrste, stepen očuvanosti, istorijski, umjetnički, naučni, arhitktonsko-urbanistički, socijalno-ekonomski, vaspitno-obrazovni, ambijentalni, pejzažni, umjetnički značaj kao i značaj starosti dobra – navode iz PG biroa.S.R.