Premijer Milo Đukanović pokušao je, upuštajući se u analizu stručnih kompetencija opozicionog predstavnika u vladi izbornog povjerenja, da pronađe razlog da ne ispuni obaveze koje je preuzeo potpisujući sporazum o uslovima za fer izbore. Koliko je Đukanović u ranijem periodu vodio računa o ovom kriterijumu, najbolje pokazuje činjenica da je resor prosvjete i nauke svojevremeno povjerio pravniku Slavoljubu Migu Stijepoviću.
Đukanoviću nije smetalo to što je Raško Konjević, sa pozicije ministra unutrašnjih poslova kao magistar ekonomije, otvorio jedan od najznačajnijih segmenata pregovora sa Evropskom unijom – poglavlje 24. Zbog toga je providna premijerova argumentacija da Milorada Vujovića ne prihvata za poziciju ministra poljoprivrede zbog manjka stručnih kompetencija neophodnih za obaveze u pregovaračkom procesu sa EU.
Da Đukanović nije vodio računa o stručnim kvalifikacijama i kompetentnosti članova Vlade i da mu je sadašnja priča samo izgovor kako bi pokušao da sruši sporazum sa opozicijom, potvrđuje i kadrovsko rješenje koje je odabrao za mjesto ministra odbrane. Na tu poziciju imenovao je Milicu Pejanović Đurišić, profesora elektrotehnike. Spoljnu politiku donedavno je vodio ekonomista Igor Lukšić, dok prosvjetom sada rukovodi njegov kolega po struci Predrag Bošković. I aktuelni ministar poljoprivrede Predrag Ivanović nije strukom usko vezan za tu oblast, već je takođe ekonomista.
Đukanović se kriterijuma kompetentnosti nije sjetio ni kada je u svoj kabinet, i to na poziciju ministra održivog razvoja i turizma imenovao Branimira Gvozdenovića koji ima diplomu elektrotehničkog fakulteta.
Ni po pitanju kadrovskog rješenja za ministra za informaciono društvo i telekomunikacije ne bi se moglo reći da je premijera rukovodio kriterijum kompetentnosti. Tu poziciju povjerio je ekonomisti Vujici Lazoviću. Ne treba zaboraviti ni to da Đukanoviću nije ni palo na pamet da preispita stručnost i kompetentnosti Sanje Vlahović, kojoj je povjerio resor nauke, čak ni nakon što je u širokoj javnosti ozbiljno sumnjičena za plagiranje naučnog rada.
Jedno od rijetkih kadrovskih rješenja u Đukanovićevom kabinetu, koje se po obrazovnom profilu poklapa sa funikcijom jeste mjesto ministra pomorstva i saobraćaja. Na toj poziciji je Ivan Brajović, koji je završio saobraćajni smjer na građevinskom fakultetu. Ipak, Brajović je prethodno, sa istom diplomom i, što bi Đukanović rekao, stručnim kompetencijama, obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova. Baš kao što je svojevremeno i pravnik po struci Boro Vučinić bio ministar odbrane.
Đukanovićevu neprincipijelnost, kada su u pitanju stručne kvalifikacije kandidata za članove njegovog kabineta, ilustruju i njegovi dvostruki aršini prema aktuelnim predlozima za sastav vlade izbornog povjerenja. Đukanoviću, primjera radi, nije zasmetalo to što je Goran Danilović, filozof po struci, kandidovan da rukovodi Ministarstvom unutrašnjih poslova. Nije zalazio ni u procjenjivanje stručnosti Borisa Marića za rukovođenje resorom rada i socijalnog staranja, niti u to da li Raško Konjević može kvalitetno sa pozicije čelnika MUP-a da pređe na rukovodeću funkciju u Ministarstvu finansija. Bez analiziranja se saglasio i sa predlogom opozicije da Milenko Popović bude potpredsjednik Vlade, a sad ga, nakon što je opozicija drugačije odlučila, prihvata i kao ministra poljoprivrede.
Sve ovo jasno pokazuje da je priča o stručnosti poslužila premijeru kao dimna zavjesa i dobar izgovor da opstruira sprovođenje sporazuma o uslovima za fer izbore i opoziciji „ukrade“ još malo vremena da bi što kraće bili u prilici da kontrolišu zloupotrebe državnih resursa u partijske svrhe.
V.R.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.