Usvajanjem Ustava Crne Gore na jučerašnji dan 2007. godine Srbi su izgubili status konstitutivnog naroda, srpski jezik od tada više nije službeni, a Srpska pravoslavna crkva svedena je na poziciju vjerske zajednice. Na izglasavanje takvog Ustava, čije su promjene praktično onemogućene propisivanjem obaveze referenduma i tropetinske podrške građana, presudno su uticali glasovi Pokreta za promjene. Kako tada, tako i danas, Srbi u Crnoj Gori,u dobroj mjeri i zbog tako usvojenih ustavnih rješenja, izloženi su diskriminaciji po svim osnovama.
Prilikom donošenja Ustava Crne Gore 2007. godine, crnogorska parlamentarna opozicija, uključujući i Bošnjačku stranku i dvije albanske manjinske partije, definisala je platformu za pregovore sa vlašću. Tada je naglašeno da od usaglašene platforme nema odstupanja. Tadašnja parlamentarna opozicija zaključila je da DPS mora pristati na kompromise jer bez potpisnika platforme nije bilo moguće donijeti Ustav.
Potpisnici platforme obavezali su se tada da neće glasati za usvajanje Ustava ukoliko ne budu prihvaćeni zajednički predlozi opozicije.
– Sve članice parlamentarne opozicije se obavezuju da neće glasati za usvajanje Ustava Crne Gore ako nakon dijaloga sa predstavnicima parlamentarne većine ne budu prihvaćeni zajednički predlozi parlamentarne opozicije za promjenu predloga Ustava. Ako parlamentarna većina prihvati sve usaglašene predloge parlamentarne opozicije, svaka stranka će se autonomno odrediti prema podršci predlogu Ustava u parlamentu –navedeno je u toj platformi.
Taj dokument su usaglasili i potpisali Srpska lista, Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija, Narodna stranka, Demokratska srpska stranka, Bošnjačka stranka, Albanska alternativa i Demokratski savez u Crnoj Gori. Pokret za promjene, suprotno potpisanim obavezama iz opozicione platforme, glasao je za Ustav zajedno sa vladajućim partijama. Ostale opozicione partije – Srpska lista, Socijalistička narodna partija, Narodna stranka i Demokratska srpska stranka – ostale su dosledne principima iz usaglašene platforme, ali je Ustav 19. oktobra 2007. godine izglasan glasovima PzP-a i poslanika vlasti
Predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta Momčilo Vuksanović kazao je za „Dan“ da je položaj Srba u Crnoj Gori nakon donošenja Ustava prije deset godina ostao neriješen.
– Mi smo se kao predstavnici Srba nadali da će se Ustavom iz 2007.godine na adekvatan način definisati status srpskog naroda u Crnoj Gori. Nažalost, to se nije desilo. Došli smo u poziciju da Srbi u Crnoj Gori nemaju riješen ustavnopravni status. Nemamo ni status manjinskog ni konstitutivnog naroda, koji smo zagovarali i tražili u procesu donošenja novog ustava. To je bila smišljena koncepcija tadašnje i sadašnje vlasti da se Crna Gora konstituiše kao građanska država.To je značilo da svi narodi u Crnoj Gori mogu da budu nacionalno organizovani – osim Srba. Ta građanska država treba da posluži da se broj nacionalnih Crnogoraca podigne iznad 50 procenata na štetu srpskog naroda – kazao je Vuksanović.
Kako je dodao, to, nažalost, nijesu shvatile građanske partije u Crnoj Gori.
– Srbi, nažalost, još nijesu dovoljno svjesni da vide u kojem pravcu ih vodi takva politika aktuelne vlasti. Smatramo da treba ići na to da se status Srba u Crnoj Gori riješi na najbolji mogući način, u skladu sa poznatim standardima u Evropi i svijetu – istakao je Vuksanović.
On smatra da se položaj srpskog naroda u Crnoj Gori, koji je izložen diskriminaciji, od donošenja Ustava prije deset godina pogoršava velikom brzinom.
– Postavlja se pitanje u kakvoj će poziciji Srbi u Crnoj Gori biti u budućnosti. Srpski nacionalni savjet pokušava da artikuliše interese i potrebe Srba kroz institucije sistema u Crnoj Gori. Srpski narod moramo organizovati tako da vodi računa o sopstvenim interesima, a ne o interesima rušenja bilo koje vlasti –zaključio je Vuksanović.V.R.
Svečana sjednica Skupštine
Povodom deset godina od donošenja Ustava Crne Gore, danas će na Cetinju biti održana posebna sjednica parlamenta.Kako je saopšteno iz parlamenta, na sjednici će govoriti Mladen Vukčević, predsjednik Sudskog savjeta Crne Gore i predsjednik Ustavnog suda Crne Gore od 2005. do 2007, Miodrag Vuković, poslanik, predsjednik Ustavnog odbora i član Ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Crne Gore 2006. godine, i Ivan Brajović, predsjednik Skupštine.
– U Vladinom domu će biti stavljeni na uvid primjerci više ustava Crne Gore, od prvog donijetog u nezavisnoj državi 1905.godine do aktuelnog iz 2007.godine –saopšteno je iz Brajovićevog kabineta.
HRA: Pravosuđe ostalo pod partijskom kontrolom
Povodom deset godina od usvajanja Ustava Crne Gore kao nezavisne države, Akcija za ljudska prava (HRA) saopštila je da su najvišim pravnim aktom, poslije amandmana usvojenih 2013. godine, unaprijeđeni uslovi za depolitizaciju sudstva i tužilaštva, ali nedovoljno, jer je dozvoljeno da članovi Sudskog savjeta i Tužilačkog savjeta, istaknuti pravnici, budu i članovi političkih stranaka i bivši funkcioneri političkih stranaka. U HRA smatraju da je u interesu oslobađanja sudstva i tužilaštva od političkog uticaja neophodno obezbijediti da u tim tijelima ne budu osobe sa jakim političkim vezama.
– Ovaj propust treba posmatrati i u svjetlu ograničenih dometa reforme pravosuđa, koja u Crnoj Gori traje od 2000. godine, i činjenice da zadati cilj – nezavisno, profesionalno, odgovorno i efikasno pravosuđe, koje prihvata evropske standarde – još nije postignut. Sada bi, prije nego što Tužilačkom savjetu istekne mandat u januaru, a Sudskom savjetu u julu 2018. godine, izmjenom zakona trebalo propisati dodatni uslov političke nezavisnosti članova iz reda istaknutih pravnika i spriječiti da članovi i funkcioneri političkih stranaka nastavljaju karijere u vrhu pravosuđa koje treba da bude nezavisno od političkog uticaja. Trebalo bi obezbijediti da bar po jedan član Sudskog savjeta, odnosno Tužilačkog savjeta, bude predstavnik NVO, u cilju odgovornijeg i otvorenijeg rada –navodi se u saopštenju
Što se tiče ustavnih garancija ljudskih prava, HRA je, kako podsjećaju, odmah po usvajanju Ustava u novembru 2007. ukazala da najviši pravni akt nije obezbijedio te garancije na nivou prethodno važeće Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama Srbije i Crne Gore (Mala povelja). Kako pojašnjavaju, prije svega, izostalo je jemstvo stečenih prava, tj. garancija da se dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava neće smanjivati.