Uzgajalište mušalja Gojka Živkovića na obali rijeke Ljute, nadomak Orahovca, najstarije je tog tipa u Kotorskom zalivu. Sada penzioner, Gojko je uzgojem mušalja (dagnji) počeo da se bavi prije 27 godina, a nešto kasnije, polovinom devedesetih, i drugi su pošli njegovim stopama. Zbog priliva slatke vode sa izvorišta rijeke Ljute koja se u more sliva sa Katunskog masiva, najbolja je pozicija za uzgoj mušalja. Rijeka izbija kad su jake kiše i kad se tope snjegovi, a njen vodotok se smanjuje i nestaje tokom pet dana.U dijelu gdje se rijeka uliva u more dešava se prirodni fenomen, vrtlog koji se tu zadržava miješanjem slatke i slane vode jako je povoljan za mušlje, koje se hrane planktonom. Znao je to Gojko, te je zbog toga ogradio uzgajalište u akvatorijumu ispred svoje porodične kuće.
- Počeo sam `89. godine, sasvim slučajno, kako sam volio ribe i morske plodove, ne samo na trpezi, nego i da ih lovim, a pošto sam imao prijatelja Branka Nikolića koji je radio u Institutu za biologiju mora, on me je vukao da to radimo i tako smo zajedno krenuli u ovaj posao. Prvi sam u Kotorskom zalivu otvorio uzgajalište mušalja, a jedino Vaso Dubravčević iz Krtola koji se uzgojem mušalja bavi već 35 godina, ima više iskustva od mene u ovom poslu. Roditelji su mi stari Crnogorci, o ovome nisu ništa znali, a pošto sam u Kotoru od rođenja, sve ovo naučio sam da radim uz poznanike i prijatelje. Sad je papirologija oko dobijanja dozvola mnogo komplikovanija, a tada su se dozvole radile preko lučkih vlasti, uz potvrdu da te bove ne smetaju plovnom putu u zalivu, Drugu dozvolu je izdavao Institut za biologiju mora - objašnjava Gojko.
U vrijeme kad je počinjao nije bilo opreme kakva se danas traži, te je improvizovao bove za „čarape” sa mušljama koriseći kanistere- bidone.
- Kao bove smo koristili kanistere kapaciteta 50 do 60 litara iz fabrike „Rivijera”. Pravili smo neke obruče oko njih, pa ih kanapom pričvršćivali za dno. Bilo je oko 200 tih bidona, a poslije sedam godina otkupio sam 170 bova od Instituta za biologiju mora. Dosta toga je vjetar nosio, talasi udarali i uniđštili, te ih je sada ostalo oko 120. U početku smo moji prijatelji i ja izranjali mlađ iz izvora Gurdić. Te prve godine smo na morskoj površini od oko deset hiljada kvadrata, nasadili oko deset hiljada kilograma mladih mušalja - prisjeća se iskusni mušljar.
Živković je u septembru kompletno obnovio uzgajalište, utegao, nasadio nove vrećice mladih mušalja, ali mu je nevrijeme prošle sedmice nanijelo veliku štetu. Uzburkano more je pod udarom vjetra od Perasta ka Kotoru napravilo velike vrtloge koji su otresla mušulje dolje na dno, zamutila se voda, konopi su se zamrsili. Treba ih opet podići gore, a taj poduhvat zahtijeva dodatna ulaganja.
- Za ovu sezonu imaću štetu od najmanje 15 hiljada eura. Nemam načina da to sredim, treba da angažujem ronioca i radnike da mi pomognu da utegnem konope i popravim bove, te nasadim novu mlađ. Nemam što nego da čekam maj. Nisam vičan traženju pomoći, nikad nisam ni centa dobio od Ministarstva poljoprivrede, smatram da oni treba službeno da dođu, da obiđu mušljare okupljene u strukovnom Udruženju, smatra Živković. Prošlog ljeta, kaže, ni centa nije zaradio, bilo je mušalja, ali je on izgubio volju da ovo radi. Kad bi imao podršku, organizovano tržište i nekog zainteresovanog partnera da se uortače, pristao bi da mu pomaže, samo da se to održi. Grehota je da se ova pozicija ne koristi za marikulturu, jer je ekskluzivna - kaže Gojković.
Uzimajući u obzir komplikovanu papirologiju koja se traži za dozvole, što iziskuje stalno putovanje za Podgoricu, nepostojanje otkupne stanice za mekušce, te činjenicu da se mušlje kod nas prodaju po istoj cijeni kao prije osam godina (jedan ipo eur za kilogram, dok je u okruženju cijena mušalja tri eura), Živković i njegove kolege kažu da mušljarenje nije isplativo, ako nema podrške države. U planu je bila izgradnja otkupne stanice, međutim to nije uspjelo, te uzgajivači plasiraju mušlje u sopstvenoj režiji. Mušterije poznaju Gojka Živkovića, te naručuju školjke telefonom. M. D. POPOVIĆ
Ministarstvo nema sluha
- Ministarstvo za poljoprivredu nema sluha, iako su mušlje jedini poljoprivredni proizvod koji se ne uvozi kod nas. Mislim da to rade pogrešni ljudi - oni znaju šta je stočarstvo, vinogradarstvo, zemljoradnja, treba sve to pokrenuti, ali marikultura je privredna grana koja nije adekvatno promovisana kod nas. Marikulturu treba da vode ljudi koji dobro poznaju ovu oblast, oni koji su upućeni u međunarodne standarde i znaju šta znači živjeti od mora - tvrdi Živković.