Na samoj periferiji Gusinja, na pravcu prema čuvenom grebajskom izletištu, nalazi se domaćinstvo stočara Ilijaza Durakovića, koga svi u ovom kraju znaju kao Ilja. Nada se on da će turizam i poljoprivreda biti budućnost ovog kraja i biti zamajac ekonomskog razvoja Opštine Gusinje. Poručuje mladima da treba da se okrenu selu i poljoprivredi, a posebno stočarstvu, jer čekanje posla na Birou je samo gubljenje vremena. Ovaj vrijedni gusinjski stočar se bavi i proizvodnjom čuvenog gusinjskog krompira, a ove godine je proizveo oko 30 tona.
Duraković ima stado ovaca i krava muzara. Nekada je Ilijaz sa ocem Šabom imao stada od 200 ovaca i petnaestak govedi. Sada ima samo stado od 40 ovaca, te čuva pet do šest grla muznih krava.
Durakovićevi mliječni proizvodi poznati su u gusinjskom kraju, a njegov sir ima status brenda koga svi zovu „Iljov sir”. Predstavljao je ovaj uzorni domaćin svoje proizvode, prvenstveno sir, na mnogim poljopivrednim sajmovima u Crnoj Gori i okruženju, sa kojih se rijetko vraćao bez zaslužene nagrade za visoki kvalitet. Kao takav, našao se njegov sir i na trpezama mnogih ovdašnjih iseljenika širom svijeta.
- Stočarstvo i poljoprivreda su naša tradicija od koje naša porodica živi. I, moj pokojni otac Šaban se od malena bavio stočarstvom. Tada smo imali po 200 i više ovaca kao i petnaestak govedi, a danas držim manje grla, jer tako situacija nalaže – kaže on za „Dan”.
Ovce su već uveliko počele da se jagnje tako da će, pored mliječnih proizvoda, na proljeće početi i sa prodajom jagnjadi, a tu su i telad, tako da će zaraditi i na njihovoj prodaji.
- Jagnjad prodajem Mesnoj industriji „Franca” u Bijelom Polju, a telad u Beranama. Stočni fond se u ljetnjem periodu uveća za trećinu, jer tada imam kvalitetnu ispašu. Imam sedam hektara livada i pašnjaka u dolini Grebaja, udaljenih od sela oko pet kilometara. Jedan dio ljeta provodim i na planini Popadiji, pravom raju za stočara. Nekad smo imali katune na Volušnici, ali na ovu planinu više niko ne izdiže zato što nema puta. A, i narod je iselio pa nema ko da izdiže. Sada ima samo nekoliko katuna na Popadiji, a nekad ih je bilo preko 40 – objašnjava Duraković.
Da bi se stočarstvo isplatilo cijela porodica mora da radi, kaže Duraković. Jer samo kad svi pridonose posao se lakše obavlja. Zato na imanju Durakovića pored Ilijaza određene poslove obavlja i njegova supruga i četiri sina, od kojih dvojica idu na fakultet, jedan je još učenik srednjoškolac, dok najmlađi Duraković pohađa osnovnu školu u Gusinju, priča naš domaćin.
- Nekoliko nas je uputilo zahtjev Ministarstvu poljoprivrede da zajedničkim naporima učinimo da nam se urede i održavaju putevi do katuna na planinama, te da nam se postave paneli za solarni sistem, kako bi bar malo popravili uslove – kaže Duraković. Takođe, Duraković je zadovoljan i dinamikom isplate premije, samo se nada, da će i Opština Gusinje, kada stane na svoje noge, imati razumijevanja za sve zahtjeve lokalnih poljoprivrednika, te da će zajednički rješavati probleme.
- Angažovanje ministra poljoprivrede Petra Ivanovića je za svaku pohvalu, ističe on. On je prvi ministar koji posjećuje poljoprivrednike i o svemu otvoreno popriča sa njima, i pruži savjete – kaže naš domaćin.N.V.
Solarni paneli
Mještani gusinjskog zaseoka gdje žive Durakovići zahtijevaju od nove opštinske vlasti da se kod Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja založi da se pomogne u uređenju i održavanju puteva koji vode do katuna na planinama, kao i postavljanju panela za iskorišćavanje solarne energije.