Stočarstvo, nekada jedan od najunosnijih poljoprivrednih grana u Crnoj Gori, odavno okarakterisano kao težak i mukotrpan posao, vjekovima je bio glavni izvor prihoda mnogim porodicama. Ipak, danas, na žalost, stočarstvo polako izumire na sjeveru Crne Gori. Mnogo je faktora koji su uticali i svakodnevno utiču na „gašenje” stočarstva iz prostog razloga što su uslovi za bavljenjem stočarstva, i pored razvijene tehnologije, postali veoma loši a poseban doprinos, lošoj situaciji pridodaju slaba ulaganja kako lokalnih uprava, tako i Državnih institucija, bez obizra na priče o tvz. „podstijacnim mjerama” i raznim programima koje država danas nudi.
Dodatno otežavajući uslovi za kolašinske privrednike koi se bave stočarstvom su loši putevi, pašnjaci od kojih je većina kategorisana kao neobradive površine, što dodatno stvaraju otežavajuće uslove.
Ipak, nijesu svi Kolašinci odustali od poljoporivrede i stočarstva, neki i dalje cijene taj posao i bez obzira na sve mane i težak rad ipak su se odlučili da nastave posao koji na kraju ipak daje rezultate.
Na od prilike dva kilometra od grada, u mjestu zvanom Šljivovica, domaćin Radenko Vuković je odlučio da napravi mali raj za svoju porodicu. Sagradio je trospratnicu za svoju porodicu, nove objekte za poljoprivredu, sušaru, štalu i sve ono što jedan vrsni domaćin na svom mini ranču posjeduje. Kako bi sebi olakšao posao, svjesan mukotrpnog rada, odlučio je stare uslove rada modernizuje i na taj način sebi olakša posao.
Prema riječima Vukovića, ove godine mu se čak i posrećilo, jer ne pamti za svog života toplije i povoljnije zime nego ovu.
- Ne pamtim toplijeg vremena od ovog, stoka mi je na paši 20 minuta hoda od kuće. U našim krajevima snijeg je znao i u oktobru dobro napadati. Stočarimo u blizini stare kuće, štale i pojate. Nema tu uslova za savremenu poljoprivredu, loš je put, pa se do nas nije moglo stići bez terenskog vozila, i to po suvom vremenu. Kad nema prilaza do kuće i imanja nema ni dobrih uslova za rad - kazao Vuković.
Sve što je stvorio, novu kuću, pojate i štale stvorili su Vukovići svojim rukama od svojih para, bez pomoći i subvencija.
Ipak, kako kaže, svjestan je da mora „malo prikočiti”, jer je stočarstvo mukotrpan život.
- Nijesu ovdje imanja toliko plodna da se može baviti poljoprivredom i stočarstvom. Imanja zakupljujem, a neka, zapuštena, čak i platim, simbolično. Na svim tim imanjima, odnosno livadama, trava je podivljala. To nisu oranice, nisu obradive površine, već padine. Pa mi ručno moramo da ih kosimo, jer je teren prije za skijalište. To nam je najveći problem. Teški su zaista uslovi za bavljem stočarstvom - kazao je on.
Vuković smatra da je priča oko povratka na selo teško ostvariva. Ljudima koji su sa sela a koji nisu stekli radne navike do sada, kako kaže, uzalud se nisi i daje pomoć za povratak na selo. „Oni jednostavno neće moći da uspiju”, kaže on.
- Neki ima tri livade i misli da je u tome bogatstvo. Upravo o tim i neobradivim imanjima i pričam. Mi bi trebalo da imamo njive za oranje i sjetvu, kako bi imali dobre prinose. Ali, nemamo takvu zemlju - ističe Vuković.
Osvrćući se na uslove za stočarstvo u Kolašinu, Vuković ističe da zima itekako zna da pokaže svoju ledenu ćud, zato se stočari moraju dobro pripremiti za, nekad i po šest mjeseci zime i snijega, a to donosi i nevolje za stočare a ponekad i velike gubitke..
Ne samo zima, nego i poroljeće, kaže naš domaćin. zaro se treba dobro pripremiti za sve vremenske uslove, savjetuje on. Priroda ima svoje ćudi, a ćudi prirode u ovom kraju su poznate - u divljini lutaju brojni vukovi, a od zime, to jest njene dužije i jačine zavidi kako će se ponašati.
„Šljivovica je poznata i po velikom broju vukova, bez obzira što je na pragu grada. Često naprave štetu, što nam dodatno otežava posao. Pokušavamo sa psima da se odbranimo od vukova, odnosno naša grla ali često vukovi znaju i pse da nam ubiju. Vukovi na ovom području su česti gosti. Kad ogladne mogu se, tokom noći, vidjeti i u najurbanijim djelovima, pored kontejnera. Skoro su meni a i mom komšiji odnijeli nekoliko ovaca - kaže on.
J.Š.


Katuni na skijalištu

Porodica Vuković godinama izdiže na katun Vranjak, na Bjelasici. No, izgleda da je tome došao kraj, kaže Vuković, jer se na tom djelu Bjelasice grtadi skijalište.
- Bez obzira na te velike projekte, dobro bi bilo da nam ostanu katunima, jer niti turizma može bez stočarstva, niti stočarstva bez turizma. Upravo sam na tom katunu prodao značajne količine bijelog mrsa. Pored koliba naiđu stranci uzmu kilo-dva, a sve ukupno kad se sabere nekih 100 kg - kaže on dodajući da ostatak mlečnih proizvoda prodaje marketima.


Hljeb

Prošla godina, tvrdi Vuković, bila je jako loša što se tiče prodaje jagnjadi. Ipak, on je imao sreće. Ove godine zazimio je 10 krava, bika, tri konja, i po 40 ovca i koza.
- U svemu mi pomažu braća, supruga i troje djece. Djeca se školuju od para zarađenih od stočarstva. Uostalom, sve prihode koje imamo možemo zahvaliti stočarstvu - kazao je Vuković.