Mandarina je ove godine rodila dobro, čak je i prerodila, kaže 83-godišnji Petar Radanović iz Radanovića u Grblju, koji lijepe dane koristi da iznese nešto voća na tržnicu u Kotoru.
- Ubrao sam oko pet tona mandarina, ali ne znam šta ću sa njima, jer nema otkupa. Ko dođe kod mene, ako hoće, nosi koliko mu treba, i za hvalu i bez hvale, a na pjacu ovako kad je lijepo vrijeme donesem po 50-60 kilograma i pitanje je mogu li to prodati. Prodajem ih po 0,70 eura, tri kilograma za dva eura, mada ima i jeftinije, po 0,50 eura, ako je kvalitet, on prolazi. Kad se stavi u hladnjaču, mandarina je izgubila svoje, ona je 30 posto kalirala, posebno izgubila slast i aromu i onda trune. Ta varijanta otpada kod mene, objašnjava vremešni Grbljanin i dodaje da su poljoprivrednicima konce pomrsili veliki domaći uvoznici voća.
-Prekupci i nakupci su su nagrdili poljoprivredu. Uvoze mandarine iz Izraela, iz Grčke i Turske, ostalo iz Albanije, sa svake strane, to nas je uništilo. Dok se to ne stopira, nema napretka poljoprivrede, kaže Radanović, koji je i završio stručnu srednju školu za poljoprivrednike, a zatim i višu školu za statistiku. Bez obzira što je bio zaposlen u Opštini Kotor, cijelo vrijeme je ostao na imanju koje obrađivaio i podizao. Njegovi su se preci naselili prije 680 godina u Grblju, gdje su i oformili poljoprivredno gazdinstvo. Od predaka je naslijedio i veliki voćnjak, koji je njegovao, a dijelom i obogatio novim zasadima.
- Uzgajam i kontinentalno i sredozemno voće - mandarine, jabuke, trešnje.. Bio sam zasadio plantažu sa breskvama, i prije deset godina je došla neka bolijest i više nemam bresaka. Na toj površini zasadio sam povrće. Godinu dana poslije zemljotresa posadio sam 300 korijena mandarina i sada pretežno od voća uzgajam smokve, jabuke i mandarine i još petnaestak korijena narandže i limuna, kaže Radanović i dodaje da je sve to pretežno za domaću upotrebu, zato što nema radne snage za održavanje voćnjaka. On i supruga zagazili su u devetu deceniju života i žele da brigu o imanju prepuste mlađima, potsjećajući da je stari naziv za poljoprivrednika „težak“, riječ koja sama dovoljno govori o zahtjevnom poslu na selu.
-Ovoga ljeta imao sam preko tri hiljade kilograma jabuka, nijednan kilogram nijesam unovčio, već sam poklanjao svakome ko god je kod mene došao. Smokava je bilo skoro isto tiliko, za pojesti jednu nije valjalo, sve je ona voćna muva uništila. Sad imam oko pet tona mandarina, ali nema prođe. Dočim nema prerade voća i povrća, ne treba održavati poljoprivredu ovdje, a to je šteta i za nas i za državu. Poljoprivredom se ne treba baviti ako čovjek nema volju, znanje, uslove –zemlju, radnu snagu i ono najvažnije – da ima trgovca. Ako nešto od toga fali, nema poljoprivrede, kaže Radanović i dodaje da njemu većina tih predispozicija nedostaje, te da nema mnogo izbora, a najekstremniji je onaj da „uzme sjekiru i da sredi mandarine po korijenu“. Nadamo se da do toga neće doći, te da će se nadležno ministarstvo pobrinuti za opstanak poljoprivrednih gazdinstava na Primorju.
M.D.P.