Jedan od rijetkih stočara iz gusinjskog sela Dosuđe Milivoje Ljapa Vučeljić svoj život odavno je vezao za selo i poljoprivredu. Brzo je on uvidio da je vrag odnio šalu i da je iluzija razmišljati o zaposlenju u gradu, te, odmah poslije srednje škole okrenuo se stočarstvu. A, poljoprivreda je uvijek garancija za sigurnu životnu egzistenciju, kao i bliskost sa vremešnim roditeljima, kojima pomaže. Brojčanost Milivojevog stada i krda konstantna je i kreće se oko četrdesetak ovaca, četiri krave i konj, koji za izlazak našem domaćinu na planinu mnogo znači.
Dakle, tvrdi Milivoje, ili Ljapa, kako ga zovu u kraju, nije se pokajao što je na selu. U ovom poslu sam je svoj gazda, baš onako kako su živjeli njegovi stari, koji su se od sela i poljoprivrede i školovali, i ženili i udavali, i izdržavali porodicu.
-Uskoro će 15 godina kako se aktivno bavim stočarstvom. I, nijesam pogriješio. Nijesam nekad razmišljao da će mi stočarstvo biti zanimanje, ali je život često nepredvidiv. Vidio sam davno kuda stvari vode, shvatio sam da kad se sve uništi prosto je neozbiljno i razmišljati o brzom oporavku i napretku. Braća su krenula svojim putem i život nastavili van zavičaja, sestra našla svoj dom, a ja uz roditelje i život na selu – kazao nam je on.
Nakon očeve smrti sa majkom nastavio je da gradi i poboljšava imanje. Milivoje ljeti izdiže na planinu, koju smatra rajem za stočare. No, upozorava on, i planina je opustjela, pa sada samo postoje dva stana od nekadašnjih četrdesetak.
- Pokupim kvalitetni mrs, prodajem jagnjad i telad. Ne mogu se požaliti, jer sam svoj čovjek i sve je u mojim rukama - priča Vučeljić.
Na stoku dobija premije, što dosta znači poljoprivredniku u pova nesigurna vremena, kaže on.
Napravio je naš domaćin novu štalu, kupio kosačicu, grabulju, muzilicu, doveo vodu, tako da je sebi svakodnevicu učinio lakšom. Može se pohvaliti velikim i rodnim voćnjakom - šljivama jesenkama, jabukama i kruškama. Ističe da mu jaka zima i mraz nisu naškodili, jer je odmah pao veći snijeg i spriječio teže posljedice.
Iako se ne žali na položaj u kojem je on ističe da nije dobro što su selo i planina opustjeli, a jedan od problema vidi i u tome što infrastruktura u njegovom kraju još nije izgrađena. Podsjeća on da je put davno započet, ali kako to biva, sa radovima se stalo. No, nada još nije umrla, kazao je naš domaćin.
N.V.
)){kind=small}
