Tropske temperature nikako ne prijaju biljnom svijetu u povrtnjacima i voćnjacima pored mora, te uzgajivači u Boki Kotorskoj moraju da redovno i obilno zalivaju svoje zasade, kako bi uživali u njihovim plodovima. Pored petrusina (peršuna), selena (celera), rukole, blitve, krastavca, boranije, graška, tikvica, začinskog bilja, u „đardinima“ su već počele da zriju i paprike i pomidore (paradajz). U bašti 83-godišnje Marije Šovran na Prčanju već su zrele i mahune slanutka (leblebija), koju je zajedno sa svojom snahom eksperimentalno posijala prvi put ove godine.
- Zalivanje je efektivno jedino uveče, kad zahladi. Tada biljka najbolje povuče vlagu, tokom cijele noći može da se napaja i osvježi. Nije dobro zalivati ujutru, jer tada sunce ispije vodu, biljka izgleda da je zalivena, ali nikakve koristi od toga, jer voda ispari, a do korijena i stabljike ne dopre ni kapi. Mi zalivamo crijevom, mada namjeravamo da pređemo na sistem `kap po kap`, koji je najekonomičniji što se uštede vode tiče, a i najpovoljniji za biljke, objašnjava iskusna povrtlarka i svestrana domaćica. U njenoj bašti je i neobičan žuti paradjz, čije je sjeme dobila iz Zrenjanina, a potom sama napravila rasad.
- To je lako - uzmete jednu zrelu pamidoru razrežete je po sredini i ostavite na sunce na komad kuhinjske krpe. Kad se osuši, ostaće sjemenke. Pokupite ih u teglicu i posijete u februaru, martu (ispod stakla ili najlona), a onda presadite u aprilu, tako je bilo bar dok sam ja obrađivala zemlju, a sada se i klima promijenila, kaže Marija. Baštu njeguju za svoje potrebe, nastavljajući ratarsku tradiciju iz Grblja, odakle su Šovrani porijeklom. I sama Marija, rodom Tujković, potiče iz Gornjeg Grblja, selo Nalježići, u kome je uz majku Janu naučila da radi sve seoske poslove, pa i da njeguje povrće. Šovrani su u Prčanj došli 1934. godine, a Marija je sa udajom počela da njeguje povrtnjak pored kuće. Nije joj bilo teško, s obzirom da se prekalila radeći u rodnom selu.
- Muka me je naučila da radim, od devete godine sam bez oca, te je majka od malena usmjerila moje mlađe sestru i brata i mene. Držali smo ovce, zimi u Nalježićima, ljeti na Kuk kod Njeguša, čuvali koke, te prodavali jaja kako bismo nabavili oriz, šećer, kafu...Kupili smo masline u svom maslinjaku i uvijek smo imali maslinovog ulja, sjeća se Marija Šovran. Sa godinama su brigu o bašti preuzeli njen sin, koji obrađuje zemlju motokultivatorom, i snaha, koja zaliva bilje, okopava ga i plijevi. M.D.P.
)){kind=small}
