Gusinjanin Halim Gačević prethodnih pet, šest godina penzioner, u svom ataru, na nepunih 500 metara od centra grada, uzgaja sve vrste povrća potrebnih za domaćinstvo. Tu je kukuruz, domaća sorta, krompir „aladin”, pasulj „pričak” i „čučavac”, kupus bijeli, luk crni i bijeli, paprika, paradajz, šargarepa, tikva, mauna, peršun, razne salate. Sve je rodilo. Da bi rod bio maksimalan, kaže Halim, potrebno je riješiti problem – nedostatak vode. Naime, pijaća voda, koje ima, puna je hlora i hladna je, a to povrću ne odgovara.
- Povrće sijem u količinama da bi moglo da mi potraje do naredne berbe. Evo, i još imam desetak kila krompira od prošle godine, a novi je stigao za upotrebu. Sve obrađujem što se kaže “motikom, rukom i prstima”, bez i jedne hemikalije, a tretiram isključivo stajskim đubrivom. Kukuruz i krompir uvijek rode izuzetno i vrhunskog su kvaliteta, kao uglavnom i ostali plodovi. Pasulj može i da podbaci, jer je osjetljiv, a suša, kao ovogodišnja, može da umanji prinos znatno – objašnjava naš domaćin.
Kao penzioneru povrtarstvo mu dođe kao rekreacija i razonoda, ali donosi mu i veliku korist, jer imati svo povrće za godinu dana, kaže on. I, ne samo da ne mora na pijacu, nego je siguran da svaki plod koji pojede on i njegovi je zdrav, bez hemikalija.
- Kad ti dođe drug i prijatelj, svojta, rodbina ljeti..., ima li šta ljepše nego ih sresti i počastiti tim domaćim proizvodima iz svoje bašte – zadovoljno priča Gačević.
On se postarao da ima i voća, tako da uzgaja krušku, jabuku, šljivu, trešnju, višnju, orah i sijerak (vrsta domaće kruške stare i 100 godina). Kaže da ova godina voću nije pogodovala, te nije ništa ni rodilo, a od njega pravi džemove, pekmeze, slatko, sokove, tako da ni to onda ne kupuje. Naš domaćin ima dvije koze, od kojih je imao troje jaradi.
N.V.
)){kind=small}
