Veselo i svečano bilo je na polumaturskoj večeri učenika OŠ „Maksim Gorki”. U ovoj noći za pamćenje svi izostanci su im opravdani, zaboravljeni su sitni nestašluci ali i nastavničke nervoze, popravljene slabe ocjene... Njihovo devetogodišnje školovanje obilježili su brojni srećni i nezaboravni trenuci. Takvih je za svakog pojedinca, ali i sva odjeljenja svakako bilo mnogo. Pa ko bi mogao zaboraviti svoju prvu ocjenu, prvi čas održan u učionici kod učiteljice, svog druga iz klupe ili glasan smijeh cijelog razreda kada neko od učenika ili nastavnika kaže neku mudroliju. I uvijek tako biva. Nestrpljenje... Žurba... Kao da im život trči i moraju da budu u koraku sa njim. Polumaturanti opet trče da se spreme za godišnjak, zaključne ocjene, a ostalo im je manje od mjesec dana zajedničkog školovanja. Sada se osvrću i shvataju da nisu uspjeli da uhvate trenutke da ih zaustave da bi ih živjeli. Proletjelo je devet godina, odlaze iz škole, a mjesta im zauzima generacija koju će isto ovako da stegne oko srca na kraju njihovog drugovanja.
Direktor škole Snežana Irić poručila je polumaturantima da su oni jedna od najboljih generacija ove škole koja ostavlja pečat i koja se dugo pamti.
-Trudili smo se da vas naučimo pravim vrijednostima, da vam otvorimo vrata znanja i nadam se da je naša misija uspješno okončana. Znam da ćete našu školu uvijek nositi u srcima i kad pomislite na nju sjećati se samo lijepih trenutaka koje ste proveli. Želim vam da budete uspješni mladi ljudi koji će koračati stazama budućnosti samouvjereno– poručila je Irić.
Polumaturanti su jako srećni, a svoje planove o daljem školovanju su podjelili sa nama.
- Moje dosadašnje školovanje je bilo super, zadovoljan sam postignutim. Planiram da upišem Ekonomsku školu - kazao je učenik Miljan Petrović.
Šarmantna Milica Mijajlović sa širokim osmijehom koji plijeni stigla je čak iz Švajcarske kako bi ovjekovječila osmogodišnje druženje sa svojim drugarima.
- Osam godina sam učila u ovoj školi, a nakon toga sam se preselila u Švajcarsku gdje ću nastaviti školovanje. Kada sam krenula u prvi razred sjećam se da su me isto intervjuisali. Tada sam rekla da sam srećna što idem u školu u kojoj su učile i moja baka i mama – ispričala je Mijajlović
I Helena Perović sjeća se prvog dana škole kao da je bio juče.
-Devet godina je prebrzo prošlo i u dubini srca svako osjeća tugu za prošlim vremenom koje je bilo sigurno jedno od najljepših doba u našim životima. Pamtiću naše iskreno drugarstvo, prve simpatije, bježanja sa časova – kaže Perović. Vi.R.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.