Pucketanje u viličnom zglobu je znak funkcionalnih poremećaja ili izmijenjenih anatomskih struktura u zglobu, kaže mr sci. dr Tanja Boljević, specijalista maksilofacijalne hirurgije na Klinici za ORL i MFH Kliničkog centra.
– Kod izmijenjenih zglobnih površina, u sklopu primarnog oboljenja viličnog zgloba, kada postoje koštane promjene pojavi se pucketanje u predjelu viličnih zglobova tokom cijelog perioda otvaranja usta. Pucketanje u zglobu postoji i kod subluksacije (nepotpuno iščašenje) viličnih zglobova. Radi se o pretjeranim pokretima u viličnom zglobu, u situaciji kad donja vilica napravi pretjerani pokret, u predjelu viličnog zgloba čuje pucketanje. Ovo se manifestuje pri kraju otvaranja usta i može biti čujno za pacijente i okolinu – kaže doktorka Boljević.
Donjovilični zglob (articulatio temporomandibularis) je parni, jedini pokretni zglob glave i jedan od najkomplikovnijih u ljudskom organizmu. Na njegovu funkciju značajno utiču mišići koji učestvuju u otvaranju i zatvaranju usta, kao i odnos griznih površina zuba gornje i donje vilice. Teškoće u razumijevanju mehanizma viličnog zgloba potiču uglavnom od činjenice što pokreti donje vilice nijesu isključivo uslovljeni oblikom zglobnih površina, već mišićna aktivnost igra dominantnu ulogu, objasnila je u razgovoru za „Dan” doktorka Tanja Boljević, koja je između ostalog i stručni saradnik iz oblasti Maksilofacijalne hirurgije na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore
Jesu li česta iščašenja viličnog zgloba i nastaju li kao isključivo traumatske posledice, odnosno od udarca, pada, povrede... Kako se dijele i koja su najčešća? Zašto nastaju ponovljena iščašenja? Može li zglob da se „navikne” na ovakvo stanje i da li postoji rizik od zapuštenog stanja?
– Čak kod 70 odsto ljudi je nekad došlo preskoka viličnog zgloba, dok se karakterističan zvučni efekat javlja kod 20 do 25 odsto njih. Zbog iščašenja vilice žene češće potraže pomoć ljekara nego muškarci.
Iščašenja (lat.luxatio) viličnog zgloba nijesu toliko česta kod mlađih, dok kod starijih osoba nijesu tako rijetka. Pored traumatskog iščašenja viličnog zgloba (usled pada, udarca ili druge povrede), postoji i habitualna luksacija (nepoznatog uzroka nastanka). Češće su habitualne luksacije.
Luksacije, u zavisnosti od položaja zglobne površine donje vilice, mogu biti: prednje, zadnje, gornje i bočne. Najčešće su prednje luksacije. Ostale su izuzetno rijetke, jer pod dejstvom sile prije dolazi do preloma u predjelu vrata donje vilice, nego što će doći do neke od ovih luksacija. Ovo je istovremeno zaštitni mehanizam od oštećenja baze lobanje.
Najveći broj autora smatra da habituelna luksacija nastaje usled olabavljenja vezivnog tkiva zgloba, pri čemu se zglobna glavica i disk pod dejstvom mišića povuku prema naprijed. Otuda objašnjenje zašto se i ponavljaju. Liječenje habituelne luksacije treba početi funkcionalnom terapijom. Dolazi u obzir i primjena sklerozantnih sredstava, tj. njihovo ubrizgavanje u prednji dio kapsule, usled čega dolazi do ograničavanja pokreta donje vilice. Ovo se primjenjuje kod starijih osoba. Indikacije za operativno liječenje postoje samo ako konzervativnim načinom ne dođemo do uspjeha.
Samorepoziciju (namještanje iščašenja) može da učini mala grupa pacijenata, kod kojih se radi o habituelnoj luksaciji. U svim drugim slučajevima je neophodna ljekarska pomoć. Kod luksacija koja se prvi put dešava usled jakog spazma mišića, samorepozicija se ne može izvesti.
Repoziciju treba uraditi što je moguće prije, jer kasnije dolazi do jakog grča mišića, pa je nekad potrebna i kratkotrajna intravenska anestezija.
Kod traumatske luksacije potrebno je učiniti repoziciju polomljenih fragmenata uglavnom operativnim putem.
Koliko su česti tumori viličnog zgloba? Koji su primarni maligni, a koji primarni benigni tumori? Kako teče njihovo liječenje?
– Tumori u predjelu viličnog zgloba su vrlo rijetki. Pored podjele na benigne i maligne tumore, postoji podjela na tumore koji nastaju u zglobu i na one koji nastaju u okolini zgloba i sekundarno ga zahvataju. Takođe je moguća i pojava metastaza u predjelu zgloba.
Primarni benigni tumori zglobne površine donje vilice (lat. caput mandibulae) mogu biti osteomi, osificirajući hondromi, fibroosteomi, osificirajući miksomi i dr.
Vrlo su rijetki primarni maligni tumori zgloba (osteosarcoma, chondrosarcoma, fibrosarcoma). Nešto su češće, ali takođe veoma rijetke pojave metastaza u tom predjelu.
Benigni tumori se operativno liječe i postiže se izlječenje 100 posto, ali estetski rezultati nijesu uvijek zadovoljavajući.
Kod malignih tumora zavisno od pravca pružanja posebno ako je prema bazi lobanje, izvodi se operativno liječenje, ali nijesmo uvijek u mogućnosti da postignemo radikalnost. Odluka da li u operativnom zahvatu biti konzervativan ili radikalan, donosi se tek na osnovu histopatološkog nalaza.
Je li nakon preloma TM zgloba moguća njegova puna funkcija?
– Nakon preloma temporomandibularnih zglobova moguća je ponovna funkcija, ukoliko se polomljeni fragmenti reponijraju u korektnu anatomsku poziciju. Nekada i pored ovoga ne dobijamo dobre okluzalne odnose. Operativni zahvat nije jednostavan, prije svega zbog otežanog pristupa ovom zglobu usled blizine facijalnog živca.
Zašto dolazi do ukočenosti, odnosno ograničene pokretljivosti ili potpune nemogućnosti pokreta viličnog zgloba, koji su uzroci tog oboljenja? Kako se liječi? Jesu li to komplikovani operativni zahvati?
– Najčešći uzroci ograničene pokretljivosti viličnih zglobova u praksi su svakako prelomi ovih zglobnih površina ili infekcije. Liječenjem uzroka koji je doveo do ovog stanja, rješavamo postepeno i ograničeno otvaranje usta.
Ograničena pokretljivost ili potpuna nemogućnost pokreta u donjoviličnom zglobu može biti uslovljena promjenama u samom zglobu, kada govorimo o pravoj ankilozi (ankylosis vera). Kada su pokreti u zglobu ograničeni usled patoloških promjena van zgloba, znači uslovljeni ekstraartikularno, govori se o lažnoj ankilozi (pseudoankilozi) ili ankylosis spuria. Kod potpune nemogućnosti otvaranja usta (ankiloza) najčešće je potreban operativni zahvat u predjelu zgloba (izuzev preloma). Vrsta operativnog zahvata i vrijeme kada će mu se pristupiti zavisi od toga da li se radi o fibroznoj ili koštanoj ankilozi. Kod fibrozne ankiloze radi se kondilektomija (uklanjanje zglobne površine donje vilice), a kod koštane ankiloze odstranjuju se koštano tkivo između donje vilice i baze lobanje i ponovo uspostavljanje redukovane funkcije zgloba.
Operativni zahvati su veoma zahtjevni i komplikovani.
Ljiljana MINIĆ
Oslobodite se loše navike škrgutanja zubima
Čitaocima „Dana” doktorka Boljević dala je i nekoliko osnovnih preventivnih savjeta kako sačuvati funkciju viličnog zgloba.
– Da bi se sačuvala funkcija zglobova potrebno je, prije svega ići na redovne kontrole kod stomatologa, kako bi zubi bili zdravi i u pravilnom odnosu. U slučajevima gubitka zuba, potrebno je uspostaviti adekvatan odnos vilica određenim protetskim nadoknadama kod stomatologa. Svakako, potrebno je da se oslobodimo loših navika kao što su uvlačenja usana, škrgutanje zubima i slično – kaže doktorka Tanja Boljević.
Najveći izazov operacija od povrede vatrenim oružjem
Doktorka Boljević se srela sa brojnim izazovima kada su u pitanju oboljenja viličnog zgloba nakon povrede vatrenim oružjem, povrede od udarca, udesa...
– U dosadašnjoj praksi, najveći izazov za mene je bio operativni zahvat koji sam obavila kod jednog mladića povrijeđenog puškom u predjelu viličnog zgloba. Operativni zahvat je dobro prošao, a estetski i funkcionalni rezultat je veoma dobar – kaže doktorka Boljević.
Različiti razlozi ograničenog otvaranja usta
Do ograničenog otvaranja usta dovode različita stanja, oboljenja i promjene.
– Do nastanka ograničenog otvaranja usta (manje od 30 mm ili po nekim autorima manje od 26 mm) može doći usled zapaljenskih promjena u viličnom zglobu, preloma, tumora, ožiljnih promjena, tetanusnih infekcija ili uopšte infekcija koje zahvataju mišiće koji učestvuju u otvaranju usta, a i kao posljedica neuropsihogenih stanja – kaže Tanja Boljević.