I trinaest godina, nakon što je Josip Veber, zaljubljenik u vozove i pisac knjiga o željeznici, Herceg Novom poklonio plavi vagon, postavivši ga ispred Instituta „dr Simo Milošević“ u Igalu, poklon kao da nije dobrodošao nikome, osim vandalima, koji ga godinama pljačkaju, uništavaju, ispisuju grafitima… Plavi vagon je proglaše spomenikom tehničke kulture rješenjem državne uprave na Cetinju.
Ranija vlast ne samo što nije uspjela da se izbori s vandalizmom, nego je često obećavala da će vagon izmjestiti na pogodnu lokaciju, pa se lokacija „šetala“ od Dubrovačke ulice, preko Sutorine do Zelenike. Obećanja nisu ispunili.
Od nove vlasti, čijoj smo pres službi uputili pitanje o sudbini plavog vagona, dobili smo kratak odgovor, nalik obećanjima koja su građani imali priliku da slušaju 13 godina.
-Opština razmatra mogućnost najpogodnije lokacije da se vagon premjesti u skladu sa zahtjevom NVO koja je zainteresovana da se vagon upristoji i dovede u upotrebno stanje, odgovoreno nam je iz pres službe Opštine.
Podsjetićemo da su se, nakon brutalne višegodišnje devastacije vagona, aktivisti NVO „Sinergija” Vuk Čvoro, Vanja Đurašković, Marko Ilijanić, kao i volonteri Andrej Nedović, Dado Babić, Darko Perišić, Dragiša Boca, Trifko Bošković i Nikola Avakumović, angažovali u sređivanju vagona, kojeg su očistili i ofarbali. Ni to nije pomoglo da se pažnja nadležnih skrene na ovo kulturno dobro.
Inače, Veber je 2013.godine, bio u završnim pregovorima s Opštinom o izmještanju vagona u Sutorinu, gdje je trebalo da dobije turističko- ugostiteljski karakter, kako bi bio čuvan 24 časa.
-Prema informacijama koje sam dobio od mještana, koji žive u neposrednoj blizini vagona, vagon su najviše demolirali tinejdžeri od 12 do 14 godina. Radili su to iz čiste obijesti. U vagonu su, kada je dopremljen 2003. godine, bila ispravna stakla i sjedišta, čak su i akumulatorske baterije radile. Rukovodstvo Instituta „dr Simo Milošević“ nije mi u to vrijeme moglo dati precizniju informaciju o privatizaciji ove ustanove, smatrali su da će to teći ubrzano, a ne da će proći i 13 godina. Tako da smo dugi niz godina tražili lokaciju. Očekujem da će vagon biti sređen, ofarban i prebačen na novu lokaciju trajnijeg karaktera.
Vagon, bez obzira na to što je u ovakvom stanju, neće iziskivati značajnija sredstva za obnavljanje. On je proglašen spomenikom tehničke kulture, i za to smo dobili sve papire- kazao je Veber.
U dovoženju vagona iz Pančeva i u njegovom postavljanju učestvovala je i Olivera Doklestić, predsjednica Ekološkog društva ''Boka'', u to vrijeme načelnica Sekretarijata za društvene djelatnosti.
-Veber je odlučio da u Herceg Novi dovede najveći mogući pokretni poklon. Radovala sam se s takvoj ideji i lijepoj novotariji za naš grad. Preduzimljivi Veber je dobio odbrenje od Instituta “dr Simo Milošević“ da se na njihovom imanju postavi vagon. Bili su saglasni da proradi kao kafić, s ljetnjom baštom, gdje će se okupljati, prvenstveno, filatelisti i ljubitelji starina, a potom i stranci i svi drugi kojima će biti interesantan skučeni ambijent starog vagona. Vagon je stigao prugom do Bara, vojnim brodom ratne mornarice do luke Zelenika, a potom vojnim kamionom do Igala. Međutim još tada Opština, neki ključni ljudi (iako sam i ja kao načelnik bila dio vlasti i opštine i na veoma važnoj poziciji) počeli su da okreću brojeve telefona i da stopiraju iskrcavanje vagona na dogovoreno mjesto ispred Druge faze Instituta. Navodno se pokazalo da ta lokacija nije u vlasništvu Instituta. Skoro da je došlo do obustave čitave akcije. Vagon je ipak iskrcan na platou. Oko njega je posut šljunak. Upriličena je skromna svečanost u organizaciji “Filatelističkog društva Igalo“ i Sekretarijata za društvene djelatnosti (i opštu upravu) a Veber je, tom prilikom, predstavio izložbu sa oko 40 fotografija koje je sam o svom trošku napravio i uramio. Od tada traju neprekidna prepucavanja s Opštinom u vezi davanja odobrenja za rad, može kafić- ne može kafić, da ostane tu ili da ga pomjere, kazala je Doklestićeva.
K.Matović
Muzej željeznice
Veber je kazao da bi vagon mogao biti svojevrsni mali muzej, jer će sadržati sve stare fotografije istorijata željeznice u Boki Kotorskoj i biće svakako atrakcija, jer takvo nešto ne postoji u Crnoj Gori.
Podsjetićemo da je ovaj vagon nostalgije postavljen s namjerom da postane mini muzej željeznice u Boki i da se u njemu se nalazilo oko 40 vrijednih fotografija. Nažalost, fotografije su pokradene, na vagonu su razbijeni svi prozori, a o njemu je najviše brinuo upravo Josip Veber, koji ga je čistio, farbao, mijenjao stakla na prozorima...