ANDRIJEVICA - Iako je u više navrata najavljivano da će određene kompanije pokrenuti proizvodnju u bivšem pogonu „Soko Štarka“ u Andrijevici, poznatijem kao „slatka fabrika“, do toga nije došlo. Uglavnom sve te kompanije su poslije detaljnog sagledavanja dolazile do zaključka da proizvodnja slatkiša u Andrijevici nije rentabilna. Tako je pogon „Soko Štarka“ već jedanaest godina u stanju mirovanja, a ne tako davno bio je uspješan privredni kolektiv, sa blizu 200 uposlenih.Bivši radnici podsjećaju da je zatvaranjem fabrike Andrijevica izgubila puno i da je veliki broj zaposlenih oštećen.
-Devedesetih godina većina nekad uspješnih privrednih kolektiva na sjeveru Crne Gore doživjela je uvođenje stečaja, a kasnije i potpuno zatvaranje. Takva sudbina zadesila je andrijevička preduzeća među kojima se izdvaja pogon „Soko Štarka“. To je bitno uticalo da ova opština doživi sveukupnu stagnaciju, dok su fabrički objekti i imovina, uglavnom, prepušteni propadanju. U cijeloj tranzicionoj priči najviše su oštećeni bivši radnici koji su upućeni na biro rada. Sve te neuspjele privatizacije obilježili su brojni štrajkovi radnika, koji, kad se sve sagleda, nijesu doprinijeli rješavanju novonastale situacije.U većini slučajeva radničkim zahtjevima nije udovoljavano, pa su mnogi svoja prava pokušavali da ostvare sudskim putem. No, nažalost, ni to nije urodilo plodom- navode bivši radnici.
Od 2005. godine, kada je zatvoren pogon u Andrijevici, radnici su vodili sudske sporove, tvrdeći da su prilikom odlaska iz fabrike grubo oštećeni. Oni su navodili da su primjenom različitog socijalnog programa dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na svoje kolege iz Srbije.
-Radnici iz Andrijevice su, pod pritiskom poslovodstva „Soko Štarka“, potpisali socijalni program kojim je svakom radniku predviđena isplata otpremnina u iznosu od 2.000 eura plus 150 eura za svaku godinu radnog staža. Mećutim, mi smo tek kasnije saznali da je ranije sačinjen drugi socijalni program po kome su naše kolege koje su radile u pogonima „Soko Štarka“ u Beogradu, iako se radi o istoj firmi, dobile po 400 eura otpremnine za svaku godinu radnog staža. Pokušavali smo da tu nepravdu ispravimo dogovorom, ali smo kod odgovornih u kompaniji naišli na nerazumijevanje. Zato smo morali da pravdu potražimo kod pravosudnih organa u Crnoj Gori i Srbiji, ali ni to nije dalo nikakve rezultate. Na kraju smo se obratili Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazuru koji je poslije dužeg vremena odbacio našu žalbu kao neosnovanu- ističu bivši radnici.
D.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
