I
ako je jedan od najvrednijih i naznačajnijih arheoloških lokaliteta u Kotoru, srednjevjekovno groblje Kampo Santo (Campo Santo), ili Sveto polje, još uvijek nije adekvatno zaštićeno od daljeg propadanja. Groblje se nalazi na Gurdiću, u sklopu srušenog franjevačkog samostana podignutog 1288. godine kao zadužbina kraljice Jelene Anžujske, udovice srpskog cara Uroša I, i predstavlja najveće sačuvano srednjevjekovno groblje na jadranskoj obali. Manastirski kompleks iz 13. vijeka obuhvata prostor od oko 1.000 kvadrata i nalazi se na atraktivnoj je lokaciji, u blizini Starog grada, a planskom dokumentacijom lokalitet je zaštićen kao spomenik kulture i izuzet je od gradnje. Mjesto gdje počivaju čuveni kotorski plemići, ali i zanatlije, već decenijama je sakriveno od očiju javnosti i predstavlja enigmu za brojne posjetioce UNSEKO kulturne baštine, jer do danas čak nije ni obilježeno informativnom tablom. Sakriveno je iza suvenirnice, kioska za novine i samoposluge, često zaraslo u travu i šiblje, nerijetko prekriveno plastičnim kesama, a tokom obilnijih kiša potopljeno. Nadgrobni spomenici, njih preko dvije stotine, danonoćno su izloženi vremenskim nepogodama jer nijesu konzervirani, pri čemu nije određena buduća namjena lokaliteta.
Arhitekta Aleksandar Dender, koji se aktivno zalaže za očuvanje kulturno-istorijske baštine Kotora, upozorava da nijedna gradska vlast do sada nije učinila ništa da ovaj dragulj zaštiti od propadanja.
– Danas je ovaj lokalitet postao slika i prilika nemara i obezvređivanja našeg nasleđa, naše kulturne, materijalne i nematerijalne baštine – kazao je Dender u razgovoru za „Dan“.
Podsjetivši da je Kampo Santo najstarije gradsko groblje ne samo u Kotoru, već i mnogo šire, i jedinstveno na našoj obali, on je rekao da su tokom srednjeg vijeka tu sahranjivani plemići, pisci, zanatlije, crkvena lica...
– Tu su grobnice čuvenih kotorskih porodica Drago, Bolica, Grubonja, Bizanti, tu je i grob Novaka kovača, zlatara Miha Spice, vjerovatno i grob fra Vite, maloga brata iz Kotora koji je sagradio najljepši spomenik srpske srednjevjekovne arhitekture – manastir Visoke Dečane, kao i mnogih drugih Kotorana koji su nas zadužili da imamo Kotor ovakav kakav je danas, grad upisan na listu svjetske kulturne baštine. Iako sama riječ groblje asocira na svijet mrtvih, ovi grobovi pružaju brojna svjedočanstva o životu ljudi koji su u njima sahranjeni, a samim tim i o vremenu i gradu u kojem su živjeli. To je izvanredna slika života preslikana na kamene nadgrobne ploče. Zato ovo mjesto nije samo arheološko nalazište ili spomenik kulture, ima tu nešto mnogo dublje. Tu počivaju naši preci, naši Kotorani, dio našeg identiteta, dio našeg nasleđa, dokaz da nismo od juče – naglašava Dender.
On je istakao da se ne smije dozvoliti uništavanje groblja koje je jedan od identitetskih simbola grada.
– Ne smijemo da izgubimo onaj genius loci, ili duh mjesta, koji je stvaran vjekovima, čiji su dio i oni koji počivaju na franjevačkom groblju, i da na kraju izgubimo građane Kotora i onu nematerijalnu kulturnu baštinu, jezik i običaje čiji su oni nosioci – naglasio je Dender.
U Opštini Kotor kažu da su reviziona istraživanja i preventivna zaštita franjevačkog samostana u sklopu kojeg se groblje nalazi počeli 2009. godine.
– Projekat je finansirala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori. Prvi značajni franjevački samostan u Kotoru podigla je kraljica Jelena de Kurten (Anžujska) 1288. godine na Gurdiću. U sklopu samostana nalazilo se i groblje. Na cijelom Jadranu ovo je jedinstveno groblje, na kome su u srednjem vijeku sahranjivani plemići i zanatlije Kotora sa finim, raskošnim kamenim pločama. Taj život koji je u gradu tekao prije četiri vijeka, zapisan u istorijskim podacima i ugrađen u objekte grada, zapravo je preslikan ovdje, na manastirskom groblju. Lokalitet na Gurdiću 1956. godine je slučajno otkriven prilikom započetog iskopa za zgradu nove Pošte. Njegovi ostaci danas čine arheološki kompleks koji je u potpunosti nezaštićen i devastiran, a za vrijeme velikih kiša je pod vodom, kao i Kampo Santo ili Sveto polje, kotorsko srednjevjekovno groblje koje se nalazi uz srušeni manastir – kazao je za „Dan“ Nenad Vukadinović, sekretar za zaštitu prirodne i kulturne baštine.
B.M.
Ambasadorov fond donirao 44.900 dolara
Ambasadorov fond za očuvanje kulturnog nasleđa je 2009. godine tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Kotoru donirao 44.900 dolara za očuvanje ostataka franjevačkog samostana na Gurdiću, tačnije za arheološko istraživanje manastirskog područja, čišćenje i obnovu ostataka manastirskog zida i okolnih nadgrobnih spomenika. Samostan, u sklopu čijeg kompleksa je i 225 identifikovanih srednjevjekovnih grobova, srušen je 1677. godine i nikada nije ponovo izgrađen. Lokalitet je otkriven 1954. godine, a dodatna istraživanja sprovedena su 1986. godine.
Čeka se odgovor Uprave za zaštitu kulturnih dobara
U Područnoj jedinici Uprave za zaštitu kulturnih dobara Kotor nismo mogli dobili odgovor na pitanje da li su do danas preduzimane mjere na zaštiti ovog lokaliteta od daljeg propadanja, uključujući i određivanje njegove buduće namjene. Naime, kako su nas u petak izvijestili u toj instituciji, direktorica Marija Popović odsutna je zbog smrtnog slučaja, pa smo navedena pitanja uputili elektronskom poštom. Odgovor bi, kako nam je rečeno, trebalo da stigne tokom ove sedmice.