-ŽABLjAK - U selu Pošćenski kraju, podno Savinog kuka, u kućici koju je sama izgradila živi sedamdesetšestogogodišnja Grana Grbović. Sa njom živi i njena osamdesetosmogodišnja sestra Milena Jovanović. Iako je godine sustižu Grana ne želi da klone duhom, i dalje radi i privređuje, brine o bolesnoj sestri...Međutim, novogodišnje praznike starice su dočekale zavejane i bez vode sa vodovoda u čijoj izgradnji su, kako kažu, prije 20 godina i same učestvovale.
Sa glavnog puta koji je prohodan, prema domu Grane Grbović upućujemo se pješke gazeći duboki snijeg jer je put u tom pravcu zavejan. Starica nas dočekuje na kućnom pragu i dodaje kako topim snijeg kako bi skuvala ručak. Naglašava da je to isto radila cijelu noć kako bi napojila stoku.
- Šta da vam kažem. Taman kada sam pomislila da sam sve pripremila za zimu, ogrev, namirnice, prehranu za stoku, lijekove za bolesnu sestru, ama baš sve, zadesi me ova nevolja da jedino ja u selu nemam vode -kroz suze priča Grana,objašnjavajući kako su „neki ljudi“ prije mjesec dana počeli da nešto rade na vodovodnoj mreži, otvarali, zatvarali... i od tada ona nema vodu.
-Za Novu godinu su me častili tako što nemam vodu, a i put do moje kuće je jedino nepročišćen. Takvu čast ću imati i za svete Božićne praznike. Više puta sam ostavljajući bolesnu sestru samu išla u Žabljak i žalila se nadležnima, ali avaj... Pomoći nema. Bila sam i u policiji, jer je preko radija bilo obavještenje da ako nekome dođe teško i treba mu pomoć da se obrati policiji. Tamo mi kažu mi nijesmo nadležni, zovite ovoga ili onaga. Ja im kažem sve sam obišla, ali niko nije nadležan. Bila sam i kod direktora Komunalnog preduzeća. Išla sam i u kancelariju DPS-a, kažu mi pođi kod njih, oni su vlast, ali sve uzalud. Za moje muke izgleda niko osima Boga nije nadležan -priča ova starica i nastavlja.
-Možda hoće da im kleknem na koljena... E to neće doživjeti, nikada se nijesam ponizila nikome, pa neću ni njima. A Bog neka sudi svima po zasluzi. Ne dozvoljavam da me niko hrani niti brani, samo neka na život ne udaraju. Pošteno sam odradila radni vijek, pazila roditelje, stvorila uslove za život. Sto jada me u životu ubilo, ali sam gazila naprijed. Kosila, čuvala, moje radno vrijeme uvijek je bilo preko dvanaset sati. Završila sam Višu školu u Beogradu, radni vijek časno i pošteno provela u Nikšićkom PTK, svaki građanin Nikšića i danas mi se sa poštovanjem obraća, mnogi se raspituju gdje sam i da li sam živa. A ja došla na rodnu grudu odakle hoće da me pod stare dane otjeraju. Društvena zajednica mi udari na život. Za Novu godinu da ni ručka ni večere nemam, sram ih bilo. Nekada su bila bolja vremena, živjelo se i tada teško ali solidarnosti i humanosti nije hvalilo. Jedni drugima pomagali, a sada mi uzimaju i ono što sam krvavo platila-navodi Grana i ističe da neće više ići nikome, jer ne želi da moli, da neće klonuti duhom jer je rođeni borac i naviknuta da trpi.
Grana nam pokazuje šahte koje je sama očistila kako bi ih pripremila kada nadležni dođu da otklone kvar na mreži. Očistila i čekala danima, ali niko nije došao. Pokazuje i skretnicu zavejanog puta prema njenoj kući.
-Evo sam okidala obje šahte, da im bude sremno i lakše kada dođu da otklone kvar. Ali uzalud. Topim snijeg da bih skuvala ručak, za čaj bolesnoj sestri i kakao bih napojila stoku. Držim dvije krave, dvije junice, kokoške ... Politika me ne interesuje, ona nas je dovela do ovoga da više ne znamo ni ko smo ni šta smo, da više nemamo ni druga ni prijatelja, već samo ortaka, pa ko koga zavrne. Kroz 40-godišlji radni vijek sa zadovoljstvom sam od zarade izdvajala za napredak društva, za igradnju hidrocentrale Mratinje, bolnica, škola...Kažu mi, kada vidiš čistač u selu izađi pa ga zamoli da ti očisti. E, neću da molim, neću da se ponižavam. Nija lako gledati nepravdu ali još gore je moliti takve i ponižavati se –kroz plač priča Grana pred kojom je zaista težak period prepun neizvjesnosti i iskušenja. Živi i bitiše u planini, a godine sustižu. Zima pod Durmitrom je praktično tek počela i treba izdržati još nekoliko mjeseci... V.Š.
Vodovod bez projektne dokumentacije
Iz žabljačkog Komunalnog preduzeća za „Dan” su kazali da je u Pošćenskom kraju očišćen samo glavni put dok putevi do zaseoka nijesu čišćeni. Šef Vodovoda u Komunalnom preduzeću Labud Šibalić kaže koji su po njemu problemi u vodosnabijevanju ovog dijela žabljačke opštine.
-Postojeći vodovod koji osim stalnih domaćinstava, vodom napaja brojne vikendice i ski centra „Savin kuk“ građen je bez projektne dokumentacije tako da se svakodnevno srećemo sa problemima. Kada je u pitanju navedeni potrošač mi smo iz više pokušaja probali da problem riješimo ali bez uspjeha. Šta je u pitanju sada se samo može nagađati. Narednih dana pokušaćemo sa zamjenom odgovarajućih ventila koje ćemo u međuvremneu nabaviti kako bi Grana Grbović dobila vodu – saopštio je Šibalić.