ŠAVNIK – Ovogodišnje Svetosavske svečanosti u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i, uopšte, u Crnoj Gori počele su na Bogojavljenje crkveno-narodnim saborom u šavničkom selu Pošćenje. Sabor bratstva
Kosovčića započeo je Svetom liturgijom, koju je u Hramu Uspenija Presvete Bogorodice služilo sveštenstvo i monaštvo Eparhije budimljansko-nikšićke. Svetosavsko sabranje koje, tradicionalno već 20 godina, organizuju bratstvo Kosovčića i Srpska pravoslavna opština Šavnik nastavljeno je u Mjesnom domu na Pošćenju.
Skup je blagoslovio paroh šavnički
Draženko Ristić.
– Lijepo smo se sabrali i daće Bog da se uvijek ovako lijepo sabiramo, kao ljudi, hrišćani, pravoslavci i svetosavci. Da se sabiramo upravo na djelima, a ne samo na riječima – kazao je paroh šavnički.
U ime domaćina, mještanin
Ranko Kovijanić naglasio je da se za spas vjere i ljudi u domove bratstva Kosovčića za sva vremena uselio Sveti Sava kao krsna slava, pa čak i u vremenima „kada je kamenje bilo svezano, a paščad puštena“. Ovo mjesto, kako je kazao Kovijanić, na svojevrstan način postalo je i akademija gdje dolaze i nastupaju mnoga umna imena.
– Okupili se opet Kosovčići pod blagoslovom naše svete crkve. Okupljamo se i slavimo danas, kao što ćemo se uvijek okupljati i slaviti našeg rodonačelnika Svetog Savu. Okupljamo se u danima stradanja i našeg rađanja. Svako naše stradanje dovelo je do rađanja, a nikada se nijesmo rađali bez stradanja. Čaša meda ište čašu žuči – kazala je prof.
Marija Lalatović najavljaujući besjednika prof. dr
Miloša Kovačevića, za kog je kazala da je živi ispovjednik nauke o srpskom jeziku.
– Čast i privilegija je govoriti pred svetosavcima, a svaki svetosavac je i Srbin, jer nema svetosavca koji nije Srbin kao što nema ni Srbina koji nije svetosavac. Kada govorimo o Svetome Savi mi zapravo govorimo o počecima ne samo Srpske pravoslavne crkve nego govorimo i o počecima srpske države u pravome smislu, o počecima srpske kulture, književnosti i srpskoga jezika. Upravo je Sveti Sava govorio: „Mi smo svoji na svome onoga trenutka kada imamo svoju državu i svoj jezik“.
Bilo je Srba i prije Svetoga Save. Ali je Sveti Sava bio i ostao prvi Srbin koji je znao ko je i šta je. Bilo je prije njega i književnika, ali je Sveti Sava prvi srpski književnik. Bilo je i crkve, ali je Sveti Sava osnovao crkvu i dao joj srpsko ime. Bilo je i srpskog jezika, ali je Sveti Sava ispisao prvu srpsku književnu rečenicu na srpskome jeziku. Bilo je i ćirilice, ali je Sveti Sava prvi koji je uveo ćiriličnu crkvu, a crkvu zapravo poistovjetio sa narodom, pa su onda ćirilica i crkva postale duhovne vertikale srpskoga naroda – kazao je prof. Kovačević.
On je naglasio da je srpski gen najstariji u Evropi, jer je star 12 hiljada godina, te da na prostoru srpskoga jezika nema nikoga ko nema taj gen.
– Taj gen je zapravo oplemenio Sveti Sava, pa unutar tog srpskog sveslovenskog gena ostvaruje se svetosavski gen koji nas prepoznaje. Zato je lako upisati matični broj Svetoga Save, jer koji god Srbin ponudi svoj DNK to je matični broj Svetoga Save – zaključio je prof. Kovačević.
Profesor srpskog jezika
Svetozar Ćiraković pročitao je pravednikovu molitvu Stevana Sremca.
Ćiraković je 2004. godine zajedno sa grupom svojih kolega ostao bez posla u vrijeme brutalnog istjerivanja srpskog jezika iz crnogorskih škola. Međutim, kako je naglasio, njemu nijesu uspjeli „da ukradu“ srpski jezik, jer u Skadru već 10 godina predaje srpski jezik i opismjenjuje djecu naših zemljaka.
U programu su
nastupili narodni guslari
Isak Simićević, Puniša Pušelja, Spasoje Mumin i
Vitomir Rondović i zdravičari.
V.Š.
Radujmo se zbog jedinstva koje nas učvršćujeProfesor srpskog jezika i književnik
Janko Jelić istakao je da srpski narod u Crnoj Gori odavno nije ljepše dočekivao božićne i svetosavske praznike.
– Ovog puta smo se možda mogli zahvaliti Vladi Crne Gore koja nas je okupila. Nikada niko Srbe u Crnoj Gori nije ujedinio i sabrao nego Vlada Crne Gore. Naravno da se šalim, ovo je ipak Božija volja, koju su, istina, prouzrokovale režimlije. Zato, radujmo se ovih dana upravo zbog tog jedinstva i zbog toga što nas to jedinstvo učvršćuje u namjeri i ubjeđenju da ćemo izdržati, i ova, i buduća iskušenja koja neće trajati još dugo – kazao je prof. Jelić.