Srpska pravoslavna crkva u utorak 12. maja (29. aprila), proslavlja velikog čudotvorca, Svetog Vasilija Ostroškog.
Sv. Vasilije rodio se u Hercegovini, u selu Mrkonjić u Popovom Polju 28. decembra 1610. godine, a upokojio se 29. aprila – 12. maja 1671. godine u svojoj keliji iznad ostroške isposnice. Najprije je boravio u Manastiru Zavala, posvećenom Vavedenju Presvete Bogorodice. Zatim prelazi u Manastir Uspenja Presvete Bogorodice - Tvrdoš, u sjedište Trebinjske eparhije. Na monašenju je dobio ime Vasilije. Još kao monah u narodu je postao poznat po svom podvižništvu. Narod Hercegovine i Crne Gore cijenio ga je i volio zbog njegovog velikog podviga. Kao arhijerej Manastira Tvrdoš utvrđivao je u pravoslavlju svoje vjernike, čuvajući ih od turskih svireposti i latinskog lukavstva. Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u Manastir Ostrog gdje je nastavio svoj strogi podvižnički život, uz mnogo tople molitve i brigu za svoje vjernike. Snaga njegove molitve, kao i iskrene molitve upućene njemu i danas su blagotovrne i pomažu svim vjerujućim. Narod ga je već za života smatrao za sveca, jer se mnogo puta uvjerio u njegov sveti život i molitve i u dar prozorljivosti koju je dobio od Boga. U Ostrogu je Sv. Vasilije okupio i druge monahe i podvižnike, i sa njima obnovio Crkvu Vavedenja Presvete Bogorodice, a kasnije je podigao i ukrasio i Crkvicu Časnog i Životvornog Krsta u Ostroškoj stijeni. I danas kažu da svetac hodi među svojim narodom, a da to najbolje znaju oni koji ga presvlače jer su mu pohabane papuče. Iz stijene pored koje se upokojio, izrasla je vinova loza, iako u stijeni nema ni malo zemlje.
Dosad veliki broj vjernika skupio bi se na ovaj dan tradicionalno podno Ostroških greda, da se pokloni svecu i njegovim čudima, a u Nikšiću bi se održavala i velika litija u čast zaštitinika ovog grada i Saborne crkve koja nosi njegovo ime.
Poštovanje našeg naroda prema Sv. Vasiliju ogleda se i u podizanju u njegovu čast brojnih hramova u zemlji i inostranstvu. Ljubav prema svecu traje od njegovih prvih monaških dana do danas. A, kada se neko zakune njegovim imenom, ili pred njegovim kivotom, tada više nema uzmicanja, to je potvrda istinitosti i to se mora ispoštovati.
Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
