Nije lako pisati retroaktivno, naročito nije lako pisati o ljudima koji više nijesu među nama. Takođe, nije lako pisati o nečemu što se događalo prije više od pola vijeka, a naročito ako se događalo u Crnoj Gori nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme kada je sport bio nerazvijen, a posebno u vremenu kada je djevojkama bavljenje sportom bio jeres. Ipak, bilo je slučajeva koji su odstupali od uvjerenja, prakse... ima i pisanih tragova. Ne mnogo, ali ima.
Nedavno je u Podgorici preminula Desanka Lakić, dama koja je u mladosti svojim sportskim darom i umijećem pobuđivala pažnju patrijarhalne Crne Gore, pobjeđivala u mnogim atletskim disciplinama i poznate muškarce atletičare, a udarila temelje ženskom fudbalu u Crnoj Gori.
Savremenici su se prorijedili, porodica o Desankinom sportskom umijeću za medije nerado govori, ali čeprkajući po arhivi naišli smo na zanimljive retke. Nije lijepo prepisivati, ali u arhivi između ostalog je pisalo da se Desanka Điknić (kasnije udata Lakić) kao djevojka u Kosiću kod Danilovgrada razlikovala od svojih poslijeratnih drugarica. Udarničkim znojem obnavljala je razrušenu domovinu, akcijama na pruzi Podgorica–Nikšić, ali i takmičila se u tada poznatim atletskim sportskim disciplinima, naročito bacanju kamena s ramena. Takmičila se u santimetar sa najboljim muškarcima, što ju je preporučilo selektoru. Bila je nenadmašna u bacačkim disciplinama a kada je spoznala vještine, oprobala se na fudbalskom polju. I opet uz rame najboljem od drugova. Kada je bilo odbraniti slabijeg i tu je pravdoljubiva Desanka priskakala. Bilo je tako u ranoj mladosti, a ponude da ode iz svojeg grada i gradi sportsku karijeru odbijala je iako su je atletski stručnjaci već vidjeli kao ravnog takmaca, pa i tada najboljoj na planeti, Holanđanki Fani Blankers Kun. Nije htjela iz svog grada ni kada je bila neprikosnovena u bacanju kugle, diska, koplja i ručne bombe, ne samo u Crnoj Gori... Jednostavno, htjela ja da ostane tu i iz temelja podiže crnogorsku „kraljicu” sportova.
I životni moto drugarice Desanke bio je sport, drugarstvo, rekreacija... Dokle je mladost nosila sportom se bavila, rekreacija joj je produžavala mogućnost drugovanja sa svojom generacijom. I tako do kraja, a kraj se dogodio prije nekoliko mjeseci. Ovo je samo jedno podsjećanje na ženu koju je shvatanje života vodilo u rad i drugarstvo, talenat na sportska borilišta a volja na pobjednička postolja.V. Drljević
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
