Nekako su se prorijedila sportska slavlja u Crnoj Gori. Da nije sportista sa ovih prostora koji slavu stiču, u Srbiji prevashodno, nekako bi bila monotonija. Ili je možda ovo zatišje pred eksploziju. Zatišje pred Olimpijske igre u Riju.
Tivat, odnosno tivatski aerodrom, juče je bio u znaku sporta. Tačnije u vazdušnu luku rano popodne “Er Srbijom” doletjele su Milica i Ana Dabović, košarkaške šampionke Evrope. Djevojke koje su iz Herceg Novog otišle da košarkašku sreću kuju u Srbiji, zajedno sa ocem Milanom. Došle su juče, iako su željele da dolazak bude neprimjetan rodbina, prijatelji i naša redakcija im je poželjela dobrodošlicu.
Neposredno nakon slijetanja na službeni ulaz pojavila se Milica. Iznenađenje prisutnih, pa spontani aplauz. Povici: šampioni, šampioni, a ona, kao da je na parketu. Pogledom je “pretresla” prisutne i bacila se u zagrljaj majci. Nedugo potom pojavila se i MVP nedavno završenog košarkaškog šampionata. Razdragana otpozdravljala je poznanicima, ali i onima koji su na aerodrom došli drugim povodom. Uzvratili su osmijesima i aplauzima. Podugo su se šampionke pozdravljale sa rodbinom a potom pošle na razgovor za Dan.
– Pratili smo, ponajviše tata, kako Crna Gora doživljava Prvenstvo Evrope, naše igre i uspjehe. Zahvalne smo svima, posebno dnevniku Dan na svakodnevnim izvještajima, a nakon šampionata lijepim tekstovima o našem i uspjehu naše reprezentacije. Vaš dolazak da nas vidite znači nam mnogo. Srdačan pozdrav za redakciju i sve čitaoce, kapitenski je poručila Milica.
Ana uvijek nasmijana, tražeći krunu, pridružila se pozdravima.
– Odigrali smo izvanredno prvenstvo. Formu smo podizali iz utakmice u utakmicu, kao i samopouzdanje, a dolazak porodice sve je ukomponovao. Tada smo bile već ubijeđene da je titula naša, prisjeća se Milica, i dodaje da je Srbija na šampionat pošla u nadi da se dokopa polufinala.
– Bilo koja medalja bila bi “zlatna” da je neko ponudio prije šampionata. No kako se situacija odvijala na kraju se sve posložilo. Srbija je prikazala najviše i zaslužile smo krunu i ovjerili plasman na Olimpijske igre u Riju.
A je li Ana zaslužila krunu?
– Ne jednom, nego stotinu puta. Sve ključne utakmice je odigrala maestralno, nadigrala rivalke i zasluženo se sada ponosi titulom najbolje košarkašice Evrope, kao i uvijek raspoložena i do kraja konkretna u razgovorima za medije bila je Milica.
Ana je odigrala prvenstvo iz snova. Osvojila titulu i krunu. Nosi ih lako, toliko lako da je krunu, prilikom izlaska iz aviona bila zagubila.
– Ostade mi kruna! Moram se vratiti da vidim gdje. Molim vas oprostite što ćete me malo sačekati. Otrčala je i opet sa smiješkom se pridružila porodici.
– Šta da vam kažem. Do krune sam sa velikom mukom došla a umalo da je olako izgubim, našalila se Ana. Evropsko prvenstvo nam je došlo u pravom trenutku. Sve djevojke su tempirale formu za šampionat i ostalo ste vidjeli.
Šta dalje?
– Ja već za dan-dva putujem u Ameriku. Igraću za Lejkerse ovoga ljeta američku ligu, a nakon toga vidjeću. Slobodna sam u izboru sredine ponuda ima. Odlučiću se kada stigne najbolja.
A koja bi to bila najbolja?
– Vjerovatno od najboljeg kluba, Jekaterinburga na primjer. Otišla bih u Rusiju jer tamo se igra najbolja klupska košarka?
A reprezentativna?
– U Srbiji naravno. Pa ko je šampion Evrope? jasna je MVP evropskog šampionata Ana Dabović.
Druženje sa šampionkama je potrajalo iako je Milica sve češće pominjala majčinu kuhinju. Na kraju pozdrav i razlaz. Ko je čime došao, osim šampionke. Upalile su crveni mercedes kabriolet i lagano se tivatskim ulicama odvezle prema Herceg Novom. Donijele su zlato u Crnu Goru, slično svojim sugrađanima, fudbaleru Staniši Mandiću, ili već po navici, vaterpolisti Andriji Prlainoviću.
Čudan je narod u tom Herceg Novom. Sve neki šampioni a igraju za Srbiju!
Veselin Drljević
Rio
Na pitanje kakvi su reprezentativni planovi u budućnosti sestre Dabović su izričite:
– Da na Olimpijskim igrama igramo kako znamo, obradujemo narod u Srbiji i probamo da se domognemo medalje, bila je jasna Milica.
A može li Srbija do olimpijske medalje?
– Zašto da ne? Biće teško, naravno. Mnogo je kandidata, ali mi ćemo doći kao evropske šampionke. Igre sa Evropskog šampionata nam daju pravo na nadu, dopunila je stariju sestru Ana.
Crna Gora
Jeste li pratili igru crnogorske selekcije?
– Jesmo! Jako nam je žao što nijesu osvojile medalju, a zaslužile su. Igrale su veoma dobro, ali nijesu imale sreće.
A da su za Crnu Goru igrale sestre Dabović?
– Onda bi Crna Gora bila prvak Evrope, jasno je poručila Milica.
Provjeravanje ove tvrdnje potvrdila je sestra Ana, ali i njihov otac i košarkaški trener Milan.
Penzija
– Ovako sam nešto i projektovala kada sam planirala karijeru. Da igram do košarkaške zrelosti, osvojim titulu na nekom velikom takmičenju, obezbijedim starost i ćao, pomalo kroz šalu rekla je pred odlazak kući Milica Dabović.
I Ana je osvojila penziju!
– Jesam. Možda sam među najmlađim penzionerima u Srbiji, možda i u Crnoj Gori. Sada možemo da se i igramo košarke. Obezbijeđene smo, zadovoljna je i mlađa Dabović.
)){kind=small}
