Poslije Evrobasketa ostalo je upražnjeno mjesto selektora Crne Gore i čelnici KSCG morali su brzo da reaguju. U konkurenciji je bilo nekoliko imena, ali je izbor pao na Zvezdana Mitrovića, izuzetno uspješnog trenera Monaka. On se nije dvoumio, mada mu je predstojao težak i nezahvalan posao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
- Iako je ovo specifična situacija taj poziv se ne odbija. To je velika čast i nagrada za sve ono što sam u karijeri radio. Svakako da je to lijepa stvar koja mi se desila ove godine pored toga što sam izabran za najboljeg trenera u Francuskoj, glasovima kolega i novinara.
Crveni su u prvom reprezentativnom prozoru izgubili od Španije i slavili u Bjelorusiji, što je bila najvažnija utakmica kvalifikacija. Već u februaru im predstoje novi izazovi.
- U februaru dočekujemo Sloveniju i idemo u goste Španiji. Neki cilj će mi biti da malo više iskoristimo mlađe reprezentativce poput Simonovića i Popovića i da vidimo da još neke dovedemo na okupljanje. Iako se radi o samo nekoliko dana važno je da vide da računamo na njih. Mi nemamo veliki fond igrača i svaki nam je važan. To moraju da osjete. Dobro je i da je mladi Kljajić počeo da trenira. Moram još jednom da se zahvalim igračima koji su bili učesnici prvog reprezentativnog prozora. To se pogotovo odnosi na Blagotu Sekulića i Milka Bjelicu. Oni imaju neprijatnu situaciju da pored klupskih obaveza ipak budu tu za reprezentaciju. Svakako da reprezentacija predstavlja čast, ali u klubovima zarađuju za život.
Pobjedom u Bjelorusiji odrađen je lavovski dio posla kada se radi o prolasku u drugi krug, ali da bi se prenio neki bod i olakšao put ka Mundobasketu, valjalo bi biti ispred aktuelnih evropskih šampiona Slovenaca.
- Mi ne znamo u kakvom sastavu će ni Bjelorusija nastupiti u junu, tako da ne želimo da žurimo. Bilo bi vrlo značajno da dobijemo Sloveniju pred našim navijačima, ne samo što bismo obezbijedili prolaz iz grupe, već i zato što bi ostali u trci za drugo mjesto. Znate da se u drugu fazu prenose bodovi. Naravno, neće biti lako. Slovenci su zadržali sedam-osam igrača iz ekipe koja je osvojila Evrobasket i odigrali su dobro prva dva meča. Od nosioca igre tu su Prepelič i Vidmar.
Centralni košarkaški događaj prethodne godine bilo je Evropsko prvenstvo. Nažalost, i na ovom takmičenju falio je veliki broj istinskih asova.
- Evrobasket je obilježilo odsustvo velikog broja najboljih igrača, ali i sudija što se toliko ne ističe. Mislim da je falilo 40 vrhunskih arbitara. Dovođenjem sudija iz nekošarkaških zemalja napravljena je medveđa usluga košarci, pošto je bilo previše grešaka. Što se tiče reprezentacija bljesnula je Letonija sa Porzingisom. Za mene Slovenci ne predstavljaju veliko iznenađenje, jer su oni već godinama prvi vrhu i samo je trebalo to složiti kako treba. Prijatno je iznenadila Rusija predvođena sjajnim Švedom. Srbija je konstantno u vrhu. Oni imaju uređen sistem, timsku hemiju i veliki broj dobrih igrača i mogu da podnesu i brojne izostanke. Za Španiju čim ne osvoji šampionat to je neuspjeh. Jasno je da se kod njih sprema određena smjena generacija. Crna Gora je ušla u drugi krug što je i bio cilj. Sigurno smo dobili sve utakmice koje smo morali da dobijemo. Letonija je objektivno bolja selekcija. Jeste da je taj poraz bio previsok, ali najvažnije je da smo se vratili na evropsku košarkašku mapu.
Zvezdan Mitrović je internacionalnu trenersku karijeru počeo u Ukrajini, gdje je i napravio ime. Međutim, 2015. godine prešao je na drugi kraj Evrope u Francusku i pokazao da mu to nije predstavljalo problem.
- Treba istaći da je najvažnije da odete negdje dobro pripremljeni. Da imate šta da ponudite igračima, da znate odgovore na njihova pitanja, da vam vjeruju. Ja sam zanat pekao kod nas. Počeo sam 92. kao pomoćni trener u Pikadiliju. Od 1996. godine sam bio u Budućnosti. Dugujem veliku zahvalnost ljudima iz kluba koji su me slali na seminare i trenerske klinike, što mi je puno pomoglo. Velika škola za mene je bila saradnja i sa pokojnim Polijem Bojanićem. Poslije sam sarađivao sa Duškom Vujoševićem. Bio sam posvećen poslu sa mladima, a imao sam priliku da učim od kvalitetnih trenera. Ne treba zaboraviti ni epizodu u Mogrenu, kada sam kao trener bio mlađi od skoro polovine igrača. Sve to mi je pomoglo da se brzo adaptiram kada sam otišao u inostranstvo. U Ukrajini se od 2004. do 2010. godine ozbiljno ulagalo u košarku. Imali ste jake klubove poput Himika, Azovmaša, Donjecka... u koje su dolazili vrhunski igrači. Liga je bila vrlo interesantna do početka tog nesrećnog rata...
Sa Monakom je napravio seriju odličnih rezultata.
- U Monaku sam se obreo preko ukrajinske veze. Predsjednik kluba Dedečko je radio u Donjecku i on je insistirao da dođem. Savo Vučević je doveo Monako pri vrhu, a onda sam ja nastavio. Iz godine u godinu Monako je napredovao iz ranga u rang. Uzeli smo dva Kupa Francuske zaredom, bili odlični u regularnom dijelu šampionata. Imali smo teškoća u plej-ofu, ali nadam se da će i tu sve doći na svoje mjesto.
U Francuskoj, sređenoj zemlji bogate tradicije, treneri i igrači mogu da misle samo o košarci, što je blagoslov kada se uporedi sa ovim našim prostorima.
- Francuska je poznata po tome da je ovdje sve totalno namireno. Upravo zbog svih tih poreza koji se redovno plaćaju ekipe iz Francuske i Njemačke ne mogu biti konkurentne u Evroligi. Međutim, treneri, igrači i svi zaposleni u klubovima su maksimalno zaštićeni i to je fantastično riješeno. Naravno, sve to košta.
Zoran Nikolić
Bjelica i Ročesti žele, ali...
Milko Bjelica je dobio dozvolu Crvene zvezde da pomogne reprezentaciji Crne Gore u Minsku. Ukoliko bi bilo slično u februaru porasle bi šanse crvenih protiv Slovenaca. I Tejlor Ročesti je opet izrazio želju da obuče dres reprezentacije Crne Gore.
- Mislim da se termini kvalifikacionih utakmica opet poklapaju sa Evroligom, tako da je teško vjerovati da ćemo moći da računamo na te igrače. Naravno, da bih volio da imam u ekipi Ročestije, ali to nažalost ne zavisi ni od njega ni od nas. Ovaj put razmišljam i o Nidamu iz Mornara. Inače, sistem kvalifikacija je dosta neozbiljan i ničemu ne vodi. Izgubljena je i svrha trenera. Nadam se da će odgovorni ljudi u košarci naći izlaz iz ove situacije.
Da Evropa ne bude kolonija NBA lige
Nekada moćna i bogata Evropa sve više liči na koloniju NBA lige. Svake godine vrhunski, pa i oni manje vrhunski igrači odlaze u SAD, gdje jedan broj njih grije klupu ili dobija šansu na kašičicu. Ukoliko se taj trend nastavi ne piše se dobro košarci na Starom kontinentu.
- Nažalost, svjedoci smo da u NBA ligu sada idu i igrači koji još nisu dostigli vrh u Evropi, da bi veći dio njih tamo najčešće grijao klupu. Ali, to je realnost, zakon tržišta. Mislim da će Evroliga pokušati da odgovori da se tako izrazim. Probaće da koncentrišu kvalitet, podignu infrastrukturu i osvoje razna tržišta. Čelnici Evrolige bi najsrećniji bili da imaju klubove u Parizu i Londonu. To je realnost i mi sa ovog prostora, koji je uvijek davao najbolje trenere i igrače, možemo samo da se ljutimo. Njih interesuje spektakl. Jedino tako će možda postati profitabilni. Da istaknem da je sada u Evropi jedino profitabilno takmičenje fudbalska Liga šampiona i oni će pokušati da naprave nešto slično.