M
ože li se u 40 sekundi sublimirati vasionsko nepoznavanje svjetskog internet fenomena, znanog kao „društvene mreže”? Može.
Evo kako je to definisao predsjednik Srbije master Tomislav Nikolić: “Znate, društvene mreže služe za kritiku. Ja još nisam vidio društvene mreže, izuzev organizovanih, koje bi hvalile. Čak i ove koje kritikuju su organizovane. Pošto ponekad sjedim sa prijateljima i kažem: ‘’Hajde da damo negdje neki komentar’’ i uopšte ne možemo da dobijemo telefonski kontakt da se kaže šta želiš da kažeš“.
Kuku, crni Tomo, pa i ako je od tebe, mnogo je! Čovjek za koga je njegov kum, guru i politički otac Vojislav Šešelj izjavio kako ne umije naći ni zgradu fakulteta na kome je “masterirao”, a kamoli nešto drugo, uspio je sam sebe da prevaziđe.
I poslije prvotnog zgražavanja, mogli bismo u par rečenica proanalizirati ovu budalaštinu.
Tomislav Nikolić, da se razumijemo, nije nikakav izuzetak kada je poimanje internet habitusa u pitanju i njemu prirođenih društvenih mreža. Poput svakog domaćina u zlatnim godinama, saobražava on u svojoj svijesti kako je riječ o nekom fizičkom mjestu, kakvom bajbuku, bajtici ili garaži u kojoj sjede zli i uopšte uzev, otrovni ljudi i povazdan smišljaju svakojake smicalice. Na tim, pretpostavićemo, zadimljenim i memljivim mjestima, po čitave dane i noći se kritikuje. E, sad, Tomica nekako doskače toj muci, pa konkluzira kako postoje i “organizovane mreže” koje hvale. Da bi shvatili ovaj kopernikanski obrt u Tominoj glavi od neorganizovanih hejtera do organizovanih mreža, morate znati da Srbija posjeduje trenutno ponajjaču bot-armiju u regionu.
Bot vojnici, sjedi dva...
Junior i prava perjanica vlasti, Aleksandar Vučić, stvorio je bot vojnike u tolikom broju da bi mu svaka zapadna služba za sajber ratovanje pozavidjela. Dakako, Nikolić predsjednik je čuo nekih deset odsto od onoga što zna svaki građanin Srbije, a razumio nešto manje od jedan odsto. Ali, taj jedan postotak kristalno jasno opisuje bot-misiju. To su “tamo neki naši” koji ne kritikuju, naprotiv, odgovaraju na kritike i brane nas kako znaju i umiju od “tamo njihovih”. Kratko i je.itačno. Poznavanje botova - Nikolić master Tomislav, slaba dvojčica.
Halo, Fejsbuče, prespoji me...
Ovo za mreže kao takve još je nešto apsolvirao predsjednik Srbije, ali šta ćemo sa izjavom da on i prijatelji ponekad žele ostaviti komentar, ali ne mogu dobiti telefonski kontakt?!
Zamislimo prilično realnu situaciju u kojoj Tomislav sa ortacima uz domaću šljivovicu pabirči ispred monitora šta je šta. Neki napredniji kursista iz društva, pretpostavimo da zna koristiti miša, malo tastature i izađe kojim čudom tako na net.
E, sad, postavlja se pitanje dal’ je veselo društvo pogodilo na naki portal ili baš konkretno na društvenu mrežu. Još konkretnije, dal’ ih je neko ulogovao na Tviter ili Fejsbuk ( autor ovoga teksta pod prijetnjom smrću, ne može da izmađija četvrtu opciju).
Ovo sa “telefoniranjem društvenim mrežama’’ ima neke bijedne logike, ako je riječ o portalima. Može biti se Tomislav uvrijedio komentarima ovih “neorganizovanih”, pa zvao redakcije, a urednici i novinari, misleći da ih neko zajebava, nisu prekucavali Nikolićeve poruke u rubriku “komentari”.
Ali, za Boga miloga, koga li je predsjednik Srbije zvao na Fejsu ili Tviteru? Cukerberga, neke superadministratore u Silikonskoj dolini? Članove pojedinih FB grupa, pojedince, tviteraše...? I pitanje svih pitanja, kako je, koji moj, telefonom pokušao da ostavi poruku bilo kome, bilo kada?
Ovu tragikomediju iz oblasti hiperrealizma života savremenog srpskog seljaka treba malo i uozbiljiti.
Tomislav Nikolić, koliko god bio skrajnut sa realnih tokova civilizacije, ipak je predsjednik jedne evropske države. Ipak posjeduje autoritet i egzekutivnost kojom bitno može odrediti limite javnih sloboda. S ovim poimanjem virtuelne realnosti, ti limiti i slobode su tu negdje, na nivou prava srednjevjekovnog kmeta.
A, čemu se mi smijemo, sinje kukavice?
A, zašto je ovo sve prebitno, osim što je presmiješno? Pa zato što Republika Srpska ide korak ispred Tomislava Nikolića. Ta, naše vlasti su već usvojile Zakon o javnom redu i miru, po kojem se internet i društvene mreže tretiraju kao seoska prćija u kojoj se okupljaju jedino i isključivo destruktivne lole i bekrije, a koje rade uz onu stvar državi i vlasti.
I zato je najneozbiljnije od svega ismijavati Tomislava, dok živiš u mjestu gdje se njegovo nakaradno shvatanje posimularenog svijeta i te kako zakonski reguliše, ograničava i sankcioniše.
wwwbuka.com
Autor: Dragan Bursać